Tijekom napetog hladnog rata između Sjedinjenih Država i Narodne Republike Kine, nitko ne bi pretpostavio da će prekid neprijateljstva započeti partijom stolnog tenisa. Nakon više od dva desetljeća praktički nikakve komunikacije nakon komunističkog preuzimanja vlasti od strane Mao Zedonga 1949., “Ping Pong diplomacija” bi olakšala početak prijateljskih odnosa između SAD-a i Kine.
Možda nema bolje igre od stolnog tenisa da otopi čak i najslađe veze. U razdoblju od 6. do 17. travnja 1971., igra će se pokazati kao poveznica između dviju zemalja s izrazito različitim kulturama i političkim ideologijama. Počelo je na Svjetskom prvenstvu u stolnom tenisu održanom u Japanu 6. travnja 1971., kada je kineska ping pong reprezentacija službeno pozvala američku reprezentaciju da igra u njihovoj zemlji uz plaćeno putovanje. Časopis Time nazvala “ping koji se čuje “širom svijeta”, rezultirajuća Ping Pong diplomacija možda je bila kombinacija orkestrirane trike za odnose s javnošću od strane kineske vlade i dvojice nesuđenih igrača ping-ponga sa suprotnih strana svijeta.
Kada je američki igrač Glenn Cowan propustio autobus svoje momčadi nakon treninga, ponudio mu je prijevoz kineski igrač Zhuang Zedong. Ovaj prijateljski iskaz dobre volje dokumentiran je od strane tiska, a planovi Ping Pong diplomacije uskoro su bili u tijeku. Kasnije tog dana, američki tim je službeno pozvan u Kinu, što je samo po sebi bilo povijesno, jer su bili među prvom grupom američkih državljana kojima je dopušteno posjetiti Kinu od 1949. Američki tim od devet članova, u pratnji sudaca, supružnika i novinara ( uključujući pet Amerikanaca) stigao je na kinesko kopno 10. travnja 1971.
Igre dobre volje obilježila je prijateljska atmosfera, te kineski moto prema ping pongu „Prijateljstvo na prvom mjestu. Drugo natjecanje.” Izložbene igre održale su se od 11. do 17. travnja, a Ping Pong diplomacija je imala povijesni utjecaj na američko-kineske odnose. Dok su momčadi igrale, a Amerikanci obilazili kineske znamenitosti, poput Ljetne palače, Velikog zida i večerali u Velikoj dvorani naroda, stvari su se počele događati. Dana 14. travnja 1971. američka vlada ukinula je trgovinski embargo s Kinom koji je trajao više od 20 godina. Počeli su razgovori kako bi se omogućio sastanak između najviših vladinih dužnosnika, a na kraju i sastanak između Mao Zedonga i predsjednika Richarda Nixona. U veljači 1972. Nixon će postati prvi američki predsjednik koji je posjetio Kinu.
Dok su dvije vlade još imale značajnu količinu diplomacije potrebnu da poprave narušeni odnos, mnogi američki i kineski građani optimistično su se nadali da će duh ping pong diplomacije ostati, olakšavajući suradnju između dviju moćnih naroda.