Planiranje poreza na ulaganja potrebno je za maksimiziranje kapitalne dobiti i neto vrijednosti investitora. Ulagači općenito kupuju i prodaju imovinu, kao što su dionice, investicijski fondovi, nekretnine i obveznice, kako bi povećali kapital i planirali mirovinu. Općenito, kada investitor drži imovinu, on ili ona nisu odgovorni za plaćanje poreza sve dok se imovina ne proda ili zamijeni. Ako ulagač dobije dobitak od prodaje ili zamjene imovine, mora platiti porez na dobit, ali ako prodaja ili razmjena rezultira gubitkom, ulagač nije dužan platiti porez. Minimiziranje poreza važno je za maksimiziranje kapitalne dobiti, stoga je bitno da investitori sudjeluju u strategijama planiranja poreza na ulaganja.
Ulaganja mogu donijeti uobičajeni prihod, kapitalnu dobit, porezno odgođeni prihod ili neoporezivi prihod. Općenito, ulaganja donose kapitalnu dobit nakon prodaje imovine, iako se neka ulaganja, kao što su komanditna društva i nekretnine za najam, smatraju pasivnom djelatnošću i mogu se oporezivati kao obični prihod na temelju poreznog razreda ulagatelja. Općinske obveznice i određeni računi za umirovljenje često su ulaganja oslobođena poreza, ali ako se ulagač povuče iz ulaganja prije dospijeća ili dostizanja minimalne dobi za umirovljenje, od ulagača bi se moglo tražiti da plati poreze i kazne na ulaganje.
Ulaganja s odgođenim porezom proizvode rast kapitala i obično se ne oporezuju sve dok se ulagač ne počne povlačiti iz ulaganja. Iako se ulaganja s odgođenim porezom ne smatraju dugoročnim ulaganjima, često se oporezuju kao obični prihod, pri čemu stopa ovisi o ulagateljevom financijskom poreznom razredu. Za ulagače je važno procijeniti potencijalnu zaradu i sudjelovati u planiranju poreza na ulaganja prije ulaganja u ulaganja s odgođenim porezom.
Iznos poreza procijenjen na kapitalnu dobit obično ovisi o nekoliko čimbenika, uključujući bruto dohodak ulagatelja i koliko je dugo imovina držana. Ulagači koji prodaju imovinu manje od godinu dana nakon kupnje mogli bi dugovati više poreza od onih koji drže imovinu dulje od godinu dana. Investitor mora procijeniti duljinu vremena u kojem planira zadržati ulaganje i odrediti dobitak nakon oporezivanja. Neki slučajevi mogu učiniti povoljnijom prodaju imovine prije godinu dana, kao što je predviđeni pad na tržištu ili trenutni interes za imovinu.
Kada pojedinac odluči kupiti ili sudjelovati u ulaganju, za njega je bitno odrediti iznos kapitalne dobiti nakon oporezivanja. Financijska situacija investitora i buduća ulaganja određuju hoće li pojedinac ulagati u nekretnine, dionice, obveznice ili nekretnine. Pravilno planiranje poreza na ulaganja može osigurati da ulagač dobije maksimalni kapital od svojih ulaganja.