Plastični bronhitis je neobično respiratorno stanje u kojem se materijali nakupljaju u dišnim putovima, tvoreći gips i ometajući pacijentovu sposobnost disanja. Ovi odljevci imaju gumenu teksturu i sadrže različite razine fibrina i mucina, ovisno o okolnostima koje dovode do njihovog nastanka. Ponekad pacijenti uspiju iskašljati gips, au drugim slučajevima ih je potrebno ukloniti tijekom operacije ili bronhoskopije kako bi se pročistili dišni putovi pacijenta. Plastični bronhitis se prvenstveno javlja kod djece i tinejdžera.
Čini se da je ovo stanje povezano s nekim prirođenim srčanim stanjima, a može se razviti i u drugim okolnostima. Pacijent često osjeća višednevnu nelagodu s kašljem i stvaranjem blijedog sputuma te može imati poteškoća s disanjem. U bolesnika s plastičnim bronhitisom mogu se osjetiti i čudni zvukovi daha, pucketanje u plućima te osjećaj napetosti i stezanja u prsima. Pacijenti također mogu razviti probleme povezane s nedostatkom kisika, kao što je cijanoza, gdje ekstremiteti počinju postati plavkasto-sivi.
Pacijenti koji uspiju iskašljati gips će napraviti izuzetno detaljan model svojih bronhijalnih cijevi i trebali bi osjetiti olakšanje nakon što se gips očisti. U slučajevima kada pacijenti ne mogu iskašljati gips, medicinsko snimanje obično otkriva prepreke u dišnim putovima i pacijent se može liječiti kako bi se uklonile. Dodatni tretman kada su dišni putovi čisti može uključivati lijekove za liječenje upale i infekcije, zajedno s tretmanima za ograničavanje proizvodnje sluzi kako bi se spriječilo stvaranje novih gipsa.
Ljudi s rizikom od plastičnog bronhitisa mogu biti upozoreni unaprijed kako bi znali paziti na simptome. Srčana stanja često su povezana s respiratornim problemima, a svjesnost povećanog rizika od respiratornih bolesti može pomoći pacijentima da poduzmu korake kako bi ih izbjegli ili ih liječe rano kada se pojave. To može uključivati vježbanje zdravog razuma kako bi se spriječile infekcije, kao i korištenje profilaktičkih antibiotika kada je preporučeno.
Relativna rijetkost ovog stanja može otežati postavljanje dijagnoze, osobito u području gdje liječnici vjerojatno neće vidjeti mnogo slučajeva. Pacijenti s respiratornim distresom možda se neće identificirati kao potencijalni slučajevi plastičnog bronhitisa sve dok se ne provede slikanje pluća kako bi se identificirale opstrukcije u dišnim putovima, a liječenje se može usporiti neizvjesnošću o tome kako dalje. Većina medicinskih ustanova ima osoblje i opremu potrebnu za izvođenje bronhoskopije i uklanjanje gipsa prije nego što dalje začepe dišne putove.