Plebiscit je narodno glasovanje o prijedlogu koji uključuje cjelokupno stanovništvo. Od birača se traži da prijedlog odbiju ili prihvate, pri čemu se na rezultatu plebiscita utvrđuje sudbina predložene mjere, radnje, ustava ili drugog političkog prijedloga. Plebiscit se ne smije miješati s općim izborima ili redovitim glasovanjem, jer u njega nisu uključeni niti jedan stranački kandidat.
Riječ dolazi od latinskog plebis, “narod” i scitum, “dekret”. Na plebiscitu, narodu je dopušteno odlučivati o važnom pitanju, a ishod glasovanja je kao dekret građana. I demokracije i diktature koriste plebiscite, iako u vrlo različite svrhe. U oba slučaja, glasovanje se doista ne može nazvati plebiscitom osim ako svi birači s pravom glasa ne mogu sudjelovati.
U demokraciji plebiscit ima vrijednu funkciju. Dopušta zakonodavcima i građanima da stave zakone izravno pred građane radi prosuđivanja. U Sjedinjenim Državama, na primjer, mnogi prijedlozi na glasačkom listiću zapravo su od članova stanovništva koji su lobirali za njihovo uključivanje i stekli odgovarajući broj potpisa za sponzoriranje prijedloga. Pitanje obuhvaćeno plebiscitom može se uvelike razlikovati, od mjere kojom se predlaže dodatno oporezivanje do rezolucije kojom se osuđuje vlada.
U diktaturi se plebiscit često koristi za podupiranje vlade. Plebiscit ne nudi alternative, tjera birače da odgovore s da ili ne. To nije uvijek loše, pogotovo kada je prijedlog jasan, ali se može iskoristiti za iskrivljavanje izbornih rezultata. Prijedlog može biti sročen na način da se građani osjećaju obaveznim glasati na ovaj ili onaj način, ili birači mogu biti zastrašeni da naprave određeni izbor. Vlada koristi rezultate plebiscita kako bi sugerirala da su građani zemlje zadovoljni svojom trenutnom političkom situacijom.
Pojam se također koristi u kontekstu velikih nacionalnih političkih odluka, kao što su one koje rezultiraju smjenom vlade, ustupanjem teritorija drugoj naciji ili nastojanjem za neovisnošću od kolonijalne sile. Ova vrsta plebiscita ponekad može predstavljati prvi put kada je od građana zatraženo da svojim osobnim stavovima daju doprinos odlukama vlade, a može biti i način da se građani uključe u upravljanje vlastitom nacijom. Međutim, poznato je da kolonijalne sile koriste plebiscite da učvrste svoj autoritet, mnogo na način na koji to čine diktature. Ako se rezultati takvog plebiscita čine neuobičajenim, ljudi zabrinuti za slobode možda će htjeti razmotriti pažljivo čitanje predložene mjere ili provjeru taktika kao što su zastrašivanje birača i punjenje glasačkih listića.