Plemeniti divljak je netko iz primitivne kulture koji je navodno neiskvaren kontaktom s društvom. Ovaj koncept prvi je nastao među starim Grcima i Rimljanima, s autorima poput Plinija i Ovidija koji su veličali primitivne kulture s kojima su bili u kontaktu, a vrhunac je dosegao u 18. stoljeću s pokretom primitivizma. Danas se koncept plemenitog divljaka uglavnom smatra mitom koji je i zastario i pogrešan, a koncept se uvelike smatra i rasističkim.
Glavni pobornici koncepta plemenitog divljaka često su se oslanjali na zapise o putovanjima istraživača poput kapetana Cooka kako bi prikazali plemenske kulture kao primitivne, jednostavne i edenske. Ideja da su primitivne kulture inherentno dobre i neokaljane pokazala se popularnom u eri kada su ljudi ispitivali zasluge civilizacije, a plemeniti divljak veličan u knjigama, predstavama i glazbi.
Prema onima koji su ovjekovječili koncept, ljudi u plemenskim kulturama koje su bile netaknute složenošću zapadne civilizacije imali su niz zajedničkih osobina. Na primitivne kulture se gledalo kao na inherentno dobre, s ljudima koji su prirodno nevini, istinoljubivi, velikodušni, zdravi i mudri. Pobornici mita također su vjerovali da ljudi u primitivnim kulturama žive u skladu s prirodom i jedni s drugima.
Postoji nekoliko problema s mitom o plemenitom divljaku. Prvi je da nema nikakvu osnovu u stvarnosti; mnoge “primitivne” kulture imaju iste probleme kao i zapadna civilizacija, uključujući brutalnost, rat, laž, pretjerano iskorištavanje resursa i sebičnost, što sugerira da su te karakteristike možda više urođene ljudskom društvu nego dobra volja. Sam kapetan Cook umro je od ruke plemenske kulture zbog nerazumijevanja složenosti havajskog društva.
Mnogi kritičari također smatraju da je ideja plemenitog divljaka krajnje snishodljiva, osim što je rasistička. Divljaci su obično bili prikazani s tamnom kožom, primitivnim obilježjima i pojednostavljenim društvima, dok zapravo plemenske kulture dolaze u nizu nijansi kože, a mnoge od njih su prilično složene. Idealizacija plemenskih kultura također je prilično ironična, kada se uzme u obzir da su mnoge od tih kultura bile žrtve kolonizacije; očito kult plemenitog divljaka nije segao toliko daleko do aktivne želje za očuvanjem takvih kultura. Idealizacija koloniziranih društava možda je djelomično proizašla iz osjećaja krivnje i želje da se plemenske kulture razlikuju kao “drugi” kako bi se kolonisti dodatno udaljili od koloniziranih.