Ples sv. Ivana je izraz koji se koristi za označavanje frenetičnog i nekontroliranog plesa prikazanog tijekom niza “plesnih pošasti” koje su zahvatile Europu u srednjem vijeku nakon crne kuge. Te su incidente dobro dokumentirali suvremenici jer su u njima sudjelovale stotine ljudi, ponekad su trajale danima ili tjednima, a događale su se u brojnim europskim zajednicama. Postoji mnogo nagađanja o podrijetlu plesnih pošasti, a iznesene su brojne teorije koje ih objašnjavaju.
Značajni incidenti dogodili su se i 1374. i 1518. Tijekom epizoda Plesa sv. Ivana, grupe pojedinaca su plesale na nekontroliran i ponekad nasilan način. Suvremeni kroničari zabilježili su da će plesači nastaviti plesati čak i ako su umorni ili ozlijeđeni, a u značajnom slučaju iz 1200-ih, ples je navodno uzrokovao urušavanje mosta. Crkva je vjerovala da su plesače opsjednute đavaoom i kao dokaz je predstavila brbljanje i buncanje plesača, od kojih su se mnogi uplašili crvene boje i vrištali o đavlima kada su bili u zahvatu manije plesa.
Plesači su očito osjećali bol i umor, plakali i molili za milost, ali nisu mogli stati. Naposljetku, plesne pošasti su nestale i više nisu prijavljeni slučajevi plesa sv.
Naziv “Ples sv. Ivana” referenca je na jednog od svetaca zaštitnika poremećaja kretanja. Neke kronike ga bilježe kao “Ples sv. Vida”, izraz koji se danas koristi za horeju, poremećaj pokreta uzrokovan oštećenjem malog mozga. U slučaju plesa sv. Ivana, dokazi ne upućuju na to da su ljudi imali oštećenje mozga. Umjesto toga, vjeruje se da je to primjer masovnog psihološkog fenomena.
Primjetno je da se većina slučajeva dogodila u zajednicama koje su bile jako pogođene kugom. Ljudi su doživjeli znatan stres u zajednicama koje je desetkovala kuga, a mnogi su ljudi u srednjem vijeku bili podložni sugestijama da ih Bog prokle za svoje grijehe. Istraživači su sugerirali da su plesne pošasti bile rezultat kombinacije stresa i uvjerenja da se zajednice mogu prokleti nekontroliranim plesom. Kao dokaz, ističu da su se plesne pošasti događale samo u zajednicama u kojima su ljudi imali kontakt s mitom da je ples svetog Ivana bio oblik božanske odmazde, a plesne pošasti prestale su se pojavljivati kako se razmišljanje o Božjoj osveti promijenilo.
Drugi istraživači su teoretizirali da su plesne epidemije mogle biti rezultat trovanja hranom, kao što je izlaganje ergotu, gljivici koja može kolonizirati žitarice. Bez obzira na uzroke, plesne kuge bile su vrlo stvaran fenomen u srednjem vijeku, a suvremeni izvještaji pružaju mnogo informacija o tome kako su ljudi razmišljali o medicini, Crkvi i svojim zajednicama.