Trljanje pleure karakterističan je zvuk koji se čuje tijekom auskultacije prsnog koša. Uzrokuje ga trenje između pleuralnih membrana kao posljedica gubitka podmazivanja i ukazuje na upalni proces u pacijentovim prsima. Zvukovi mogu ukazivati na niz različitih zdravstvenih stanja. Intervjuiranje s pacijentom i dovršetak pregleda mogu liječniku pružiti više informacija koje će koristiti u razvoju dijagnoze.
U zdravih osoba, sloj podmazivanja odvaja pleuralne membrane, omogućujući im da se slobodno kreću dok pacijent diše. Ako se sloj podmazivanja smanji ili nestane zbog upale, dolazi do porasta trenja i pleuralne membrane trljaju se jedna o drugu. Zvuk trljanja pleure može varirati, ali je često škripav i škripi. Najuočljivije je kada pacijent udahne ili izdahne. Kada se zamoli da duboko udahne, pacijentovo trljanje pleure može biti posebno uočljivo.
Škripavi zvukovi u prsima također se mogu povezati s trljanjem perikarda, gdje se slojevi tkiva koji okružuju srce upaljuju i trljaju jedan o drugi. Kako bi razlikovao ta dva zvuka, liječnik može zamoliti pacijenta da zadrži dah. Ako se zvukovi nastave, uzrokovani su trljanjem perikarda. Ako prestanu, to znači da su uzrokovani upalom u pleuralnim membranama.
Pleuritis ili pleuritis, gdje se pleura upali, čest je uzrok trljanja pleure. Ovi zvukovi također mogu biti povezani s pneumotoraksom, upalom pluća i drugim stanjima koja zahvaćaju pluća. Liječnik će također slušati zvukove disanja, izmjeriti pacijentovu temperaturu, slušati srce i obaviti druge procjene kako bi prikupio podatke o cjelokupnom stanju pacijenta. Skupine kliničkih znakova u kombinaciji s trljanjem pleure mogu ukazivati na dijagnozu ili će liječnik možda morati naručiti medicinske testove i slikovne studije.
Stanja koja uključuju upalu pleure mogu biti ozbiljna za pacijenta. Mogućnosti liječenja variraju, ovisno o uzroku, ali mogu uključivati protuupalne lijekove, lijekove poput antibiotika za ubijanje zaraznih organizama i tretmane disanja koji pomažu pacijentima da lakše dišu. Važno je liječiti probleme s disanjem. Ako se ne liječi, bolesnik se može brzo pogoršati i biti izložen riziku od ozbiljnih komplikacija. Osobe s kroničnim poremećajima disanja poput astme posebno su osjetljive na komplikacije kao rezultat bolesti pluća i bronhijalnih prolaza.