Ploča za usne je komad nakita uključen u oblik modifikacije tijela koji se može vidjeti u Africi i Južnoj Americi. Neki ljudi izvan kultura u kojima se tradicionalno nose mogu također prakticirati ovaj oblik modifikacije tijela iz estetskih, vjerskih ili kulturoloških razloga. Suvremeni primitivni pokret na Zapadu posebno je vezan uz nošenje ovog nakita među ljudima u razvijenom svijetu.
Da bi nosio pločicu za usne, netko mora probušiti svoju usnu i polako razvući rupu. Klasično, piercing je postignut rezanjem u usnu i umetanjem malog klina, te dopuštanjem da piercing potpuno zacijeli prije ugradnje malo većeg klina. Istezanje usne za smještaj ploče može potrajati, jer je cilj iskoristiti prednost prirodne elastičnosti tkiva kako bi se stvorila vrlo velika rupa na usni koja se može ispuniti pločom od gline, drveta ili metala. Neke ploče imaju oblik šupljih prstenova, ovisno o kulturi.
Veličina ploče za usne može znatno varirati. Neki su relativno mali, dok se drugi mogu približiti veličini tanjura. Iako su postavljene brojne teorije o različitim veličinama koje se nose, najvjerojatnije objašnjenje ima veze s individualnom elastičnošću nositelja. Neki ljudi su sposobni rastegnuti usne mnogo više od drugih, a svi ljudi su prisiljeni prestati istezati u određenom trenutku.
Ploče za usne mogu se nositi na gornjoj, donjoj ili obje usne. I muškarci i žene su kroz povijest nosili ove tanjure, a mnogi su ljudi izrađivali svoje. Afričke žene iz plemena Mursi, plemena poznatog po svojim pločicama za usne, ukrašavaju svoje tanjure pretvarajući ih u složena umjetnička djela koja odražavaju osobnost vlasnika. Mursi su zapravo toliko poznati po svom rastezanju usana da neki ljudi na Zapadu nazivaju ploču za usne Mursi.
Kod plemenskih naroda ploča za usne osmišljena je kao osobni ukras, a ponekad ima i vjerske ili društvene konotacije. Na primjer, Suri žene su povijesno počele natezati za usne u vrijeme braka. Na sjevernoj hemisferi ljudi obično nose ove ploče jer smatraju da su estetski privlačne ili zato što se žele poistovjetiti s plemenskim narodima. Neki ljudi smatraju ovu praksu neukusnom, bilo zbog osobne estetike ili zato što ne vole kulturno prisvajanje.