Ravni afekt je stanje u kojem osoba ne pokazuje emocije u onoj mjeri u kojoj bi drugi pripadnici njezine ili njezine kulture inače ispoljili. Koristi se slobodno da znači prigušivanje ovih emocija, ali klinički, obično je rezervirano za ozbiljnije slučajeve u kojima se pacijenti mogu činiti gotovo neživim ili im nedostaje emocionalna funkcija.
Izvedba afekta je kulturološki specifična, pa stoga ne postoji jedinstveni standard prema kojem se netko može ocijeniti ravnim. Ovo stanje je često povezano s depresijom i shizofrenijom, ali također može biti uključeno u određene bolesti koje zahvaćaju mišiće lica, sprječavajući oboljele osobe da izraze emocije, ali ne umanjujući njihovu percepciju.
Kada se za osobu opiše da ima ravnodušan afekt, to ne znači uvijek da ona ili ona ne doživljavaju emocije unutar sebe. Mnogi shizofreničari prepoznaju da osjećaju gomilu emocija koje ne mogu okrenuti prema van, što se često pokazuje kao izvor velike frustracije. Ljudi s poremećajima lica možda neće imati problema s izražavanjem riječima i gestama, a emocije mogu biti očigledne onima koji ih poznaju dovoljno dobro da prepoznaju modificirane emocionalne označitelje. Iako netko tko ima ovo stanje možda, zapravo, ne osjeća emocije, upotreba izraza ne zahtijeva da to bude istina.
Međutim, mnogi ljudi koji pokazuju ravni afekt također osjećaju prigušene emocije. To može biti rezultat smanjenja osjećaja užitka ili općeg osjećaja udaljenosti od svijeta. Ljudi koji pokazuju manje emocija mogu se osjećati kao da se povlače u vlastiti um ili osjećaju opću apatiju prema svijetu, često kao rezultat nekog drugog mentalnog stanja.
U nekim se društvima pokazivanje malo emocija smatra pozitivnom osobinom i nije simptom ili poremećaj, već naučeni način predstavljanja sebe koji je važan u društvenoj interakciji. To pokazuje ne samo da ovaj neemocionalni izgled ovisi o tome što kultura smatra normalnim, već i da većina ljudi može kontrolirati i modificirati afekt vježbanjem.
Rješavanje ovog problema obično ovisi o liječenju temeljnog stanja koje je uzrokovalo smanjeni prikaz emocija. Međutim, uz dovoljno motivacije i predanosti, neki ljudi mogu imati određene količine treninga za uspjeh kako bi fizički pokazali emocije u određenoj mjeri kroz svjesnu odluku da to učine. Iako se to gledateljima ponekad može činiti lažnim, s praksom može biti uvjerljivo koliko i pravi, nesvjesni afekti. Ova metoda uopće ne liječi emocionalnu nepovezanost koja uzrokuje da osoba ispoljava ravan afekt, pa stoga nije lijek, ali može pomoći pacijentima da postignu bolje društvene odnose i bolje se stapaju s drugim članovima društva.