Plućna eozinofilija je medicinsko stanje u kojem pacijent doživljava upalu pluća, često zbog povećane količine specifične vrste bijelih krvnih stanica zvanih eozinofili. Može se opisati kao vanjski ili intrinzički, ovisno o uzroku povećanog broja eozinofila. Ponekad slučaj jednostavne plućne eozinofilije ne pokazuje ozbiljne simptome i može se čak povući sam od sebe bez liječenja ili lijekova.
Povećane razine eozinofila često ukazuju na to da se tijelo bori protiv strane tvari koja je izazvala nuspojavu, poput alergija. Eozinofili će tada putovati izravno do mjesta infekcije i osloboditi se stranih tvari stvarajući toksine. Kod plućne eozinofilije, međutim, količina eozinofila, a time i njihovih toksina, tolika je da više šteti nego koristi plućima koja se upale. Eozinofilija je često povezana s astmom i alergijskim rinitisom.
Ekstrinzičnu plućnu eozinofiliju uzrokuju vanjski čimbenici, od kojih su jedan lijekovi na koje je pacijent nesvjesno alergičan, poput antibiotika ili lijekova protiv bolova. Gljivice i paraziti koji se prenose zrakom, poput okruglih glista ili ankilostoma, također su česti uzroci. U slučajevima intrinzične plućne eozinofilije, primarni uzrok je često nepoznat, ali stanje se obično javlja uz ili kao posljedica drugih bolesti ili poremećaja, kao što su rak dojke, limfom ili reumatoidni artritis.
Neki uobičajeni simptomi plućne eozinofilije su piskanje ili otežano disanje, suhi kašalj i bolovi u prsima, uglavnom zbog upaljenih pluća koja sužavaju dišni put i otežavaju disanje osobi. Također se može pojaviti povećana brzina disanja i umor. Ako je stanje posebno izazvano alergijskom reakcijom na lijek, mogu se pojaviti osip na koži. U uznapredovalim slučajevima, stanje također može uzrokovati zatajenje srca, nemogućnost srca da pumpa i opskrbi dovoljno krvi jer je organ sužen.
Postoje mnogi simptomi plućne eozinofilije koji su slični u brojnim respiratornim i plućnim stanjima, pa bi liječnik mogao zahtijevati nekoliko pregleda i laboratorijskih testova kako bi točno dijagnosticirao stanje. Jedan od pokazatelja da pacijent doista ima eozinofiliju je prisutnost pucketanja zvanog “hrikanje” kada liječnik sluša prsa kroz stetoskop. Kompletna krvna slika također će otkriti postoji li povećanje eozinofila, a rendgenska slika će pokazati jesu li pluća upaljena.
Između ta dva tipa, ekstrinzični tip je obično lakše liječiti jer je vjerojatnije da će se uzrok pravilno otkriti i može se primijeniti liječenje poput antibiotika i antifungalnih lijekova. Kod intrinzičnog tipa eozinofilije, liječenje primarne bolesti koja je uzrokovala stanje pluća obično je opcija. Međutim, pacijentu se može dati dodatni kisik za pomoć pri disanju.