Plućna hipoplazija (P-Hyp) je razvojna abnormalnost koja utječe na fetuse i dojenčad, što rezultira malformacijom pluća i plućnih alveola, malih zračnih vrećica u plućima gdje se izmjenjuju kisik i ugljični dioksid. Dijagnoza ovog stanja može se postaviti prije ili ubrzo nakon rođenja djeteta. U slučajevima kada se razvije plućna hipoplazija i ne formira se dovoljno alveola, djetetova pluća neće moći funkcionirati na istoj razini kao dojenče koje nema ovo stanje. Hipoplazija pluća također se može razviti u kombinaciji s drugim kongenitalnim medicinskim stanjima. Iako je naznačeno da ova zdravstvena abnormalnost može rezultirati preranom smrću novorođenčeta ili dojenčadi, ovisno o ozbiljnosti malformacije i dostupnim mogućnostima liječenja, može biti i stanje koje nije opasno po život.
Doprinosni čimbenici koji mogu ukazivati na prisutnost plućne hipoplazije mogu uključivati skraćene dišne putove, smanjen volumen pluća i smanjenu težinu pluća. Postoji nekoliko vrsta neinvazivnih testova koji se mogu provesti kako bi se pomoglo u dijagnosticiranju ovog stanja. Testovi magnetske rezonancije (MRI) mogu se koristiti za procjenu volumena fetusa prije rođenja, a kompjuterska tomografija (CT) može se koristiti nakon rođenja djeteta. Dodatno, izračunavanjem volumena pluća fetusa, medicinski stručnjak može pristupiti mogućnosti prisutnosti plućne hipoplazije. Kako bi se predvidio razvoj ovog stanja u slučajevima kada je fetus izrazito malen, kombinacija ultrazvuka i MR može se koristiti za određivanje približne težine fetusa.
Postoje i druga zdravstvena stanja koja mogu biti prisutna u dojenčadi koja imaju plućnu hipoplaziju, kao što su srčane malformacije, dijafragmatske kile ili gastrointestinalne abnormalnosti. Ostala stanja koja mogu biti prisutna u ove dojenčadi uključuju torakalne ili abdominalne mase, mišićno-koštane malformacije i bubrežne komplikacije. Uz moderno medicinsko testiranje, većina povezanih nepravilnosti koje bi mogle doprinijeti razvoju ovog stanja mogu se točno identificirati.
Dojenče s pozitivnim testom na plućnu hipoplaziju morat će se pomno pratiti nakon dijagnoze. Ako su prisutne druge zdravstvene komplikacije, možda će biti potrebna korektivna operacija. Daljnje liječenje može uključivati intubaciju i potpomognutu ventilaciju.
Dodatno, vjerojatno će se promatrati plinovi u krvi djeteta, razine potenz vodika (pH), zasićenost kisikom i druge tjelesne funkcije. Preživjeli od plućne hipoplazije imaju veći rizik od razvoja kronične plućne bolesti i mogu imati povezane probleme sa srčanom funkcijom, hranjenjem, rastom i razvojem. Zbog toga će tijekom cijelog života pacijenta najvjerojatnije biti potrebno pažljivo upravljanje svim dodatnim zdravstvenim stanjima i kontinuirani liječnički nadzor.