Plućna kongestija, također poznata kao plućni edem, ozbiljno je zdravstveno stanje koje karakterizira nakupljanje tekućine u plućima pojedinca. Liječenje ovog potencijalno životno opasnog stanja često zahtijeva primjenu dodatnog kisika i lijekova za stabilizaciju stanja pojedinca. Komplikacije povezane s ovim stanjem mogu uključivati potrebu za trajnim dodatnim kisikom i preranu smrt.
Osobe koje razviju plućnu kongestiju mogu doživjeti različite znakove i simptome koji mogu postupno napredovati do točke ozbiljnog narušavanja nečije sposobnosti disanja bez pomoći umjetne potpore. Uz nedostatak daha, pojedinci mogu razviti uporan i krvavi kašalj koji se progresivno pogoršava. Stalno nakupljanje tekućine u plućima često dovodi do čujnog disanja koje se manifestira zviždanjem i grkljanjem pri dubokom disanju. Dodatni znakovi mogu uključivati bljedilo, osjećaj tjeskobe i obilno znojenje.
Smatra se prikazom uznapredovalih stadija kongestivnog zatajenja srca, plućna kongestija nastaje kada srce više nije u stanju adekvatno podržavati dišni sustav. Kako srce ne uspijeva pumpati dovoljno krvi kroz pluća, krvni tlak u plućima se povećava što uzrokuje nakupljanje tekućine u brojnim zračnim vrećicama, poznatim kao alveole, koje normalno rade na cirkulaciji kisika i pomažu u održavanju pluća napuhanim. Unošenje tekućine u pluća u konačnici smanjuje kapacitet pluća, tjerajući kisik van i rezultirajući otežanim disanjem. Plućni edem se također može manifestirati kao posljedica traume plućnog tkiva u prisutnosti infekcije ili izloženosti otrovnim tvarima.
Pojedinci koji pokazuju znakove ovog stanja možda su već pod liječničkom skrbi zbog nekog drugog stanja, kao što je bolest srca. Prisutnost nakupljanja tekućine u plućima, čak i tijekom ranih faza, ima zvučni prikaz, poznat kao hripav, kada se pregleda uz pomoć stetoskopa. Dodatni znakovi koji se mogu pojaviti tijekom preliminarnog pregleda mogu uključivati povećan broj otkucaja srca i disanje, poznati kao tahikardija, odnosno tahipneja. Kako bi se potvrdila dijagnoza plućnog edema, mogu se provesti dodatna ispitivanja kako bi se isključila prisutnost drugih stanja koja mogu imati simptome koji oponašaju one povezane s plućnom kongestijom. Slikovno testiranje može se primijeniti kako bi se procijenilo stanje donjeg dišnog i kardiovaskularnog sustava, uključujući elektrokardiogram (EKG) i RTG prsnog koša.
Kako bi se spriječila trajna oštećenja, potrebno je pravovremeno i odgovarajuće liječenje za ublažavanje simptoma povezanih s plućnom kongestijom. Liječenje često ovisi o uzroku začepljenja, kao što je onaj uzrokovan pojavom srčanog udara. Nakon što je temeljni uzrok zagušenja identificiran i liječen, tada se zagušenje može otkloniti.
Osobama s plućnim edemom može se dati dodatni kisik kako bi im se olakšalo disanje, a u nekim slučajevima može se uvesti cijev za disanje u dušnik. Diuretici se često daju za ublažavanje nakupljene tekućine i poremećenog disanja. Ako se simptomi ne liječe, plućni edem može dovesti do zatajenja organa uzrokovanog manjkom kisika i, u konačnici, rezultirati smrću.