Plućni intersticijski emfizem stanje je koje se može pojaviti kod beba koje su rođene prije vremena i trebaju umjetnu ventilaciju jer njihova pluća nisu dovoljno zrela za normalno funkcioniranje. Zračni prolazi u plućima dijele se na sve manje i manje grane, koje završavaju malim zračnim vrećicama koje se nazivaju alveole, a kod prijevremeno rođene bebe pritisak zraka koji se upumpava ventilatorom može uzrokovati i najmanje cjevčice, koje vode do alveola, otrgnuti od svojih spojnih grana. Zrak tada izlazi iz dišnih puteva u okolna tkiva.
Budući da je intersticijski plućni emfizem češće povezan s mehaničkom ventilacijom, dojenčad s plućnim bolestima i povezanim poteškoćama s disanjem su u većoj opasnosti za ovo stanje. Respiratorni distres sindrom je jedna takva bolest pluća, koja se uglavnom nalazi u nedonoščadi. Uzrokuje ga nedonoščad koja ima nedostatak surfaktanta, tvari koja normalno prekriva alveole i sprječava njihov kolaps kada beba izdahne. Uz umjetnu ventilaciju može se dati nadomjestak surfaktanta, ali čak i pri niskim tlakovima može doći do plućnog intersticijalnog emfizema dojenčadi. To je zato što se nezrela pluća možda neće dovoljno rastegnuti, uzrokujući pucanje zračnih cijevi u blizini alveola.
Respiratorni distres sindrom također može uzrokovati nakupljanje tekućine u tkivima oko alveola, a to može spriječiti bijeg propuštenog zraka, što pogoršava plućni intersticijski emfizem. Zarobljeni zrak može stisnuti pluća, otežati disanje i možda potaknuti medicinsko osoblje da poveća ventilacijski tlak, ako stanje nije prepoznato. To može uzrokovati istjecanje još više zraka iz dišnih puteva u tkiva, u pogoršanju ciklusa događaja.
Dijagnoza ovog stanja u novorođenčadi ili novorođenčadi obično se javlja kao rezultat promatranja tijekom ventilacije. Sumnja se na stanje ako krvni tlak i razina kisika padnu i ventilacija postane otežana, uz pogoršanje stanja djeteta. Za potvrdu dijagnoze može se koristiti RTG prsnog koša i može se vidjeti da je zrak curio u mala područja u jednom plućnom krilu, ili se može difuzno širiti po plućima, ili čak kroz oba pluća odjednom.
Gdje je samo jedno plućno krilo zahvaćeno plućnim intersticijskim emfizemom, dojenčad se može postaviti tako da leže na zahvaćenoj strani, učinkovito pritišćući curenje zraka i pomažući da se zaustavi njegovo napredovanje. To znači da je dostupno više zraka kako bi druga, nezahvaćena pluća ostala napuhana i disala. Ponekad se nezahvaćena pluća lagano ventiliraju. Ako su zahvaćena oba pluća, ventilacija se može provesti posebnom brzom tehnikom niskog tlaka. Iako plućni intersticijski emfizem može biti fatalan, nedavne metode liječenja poboljšale su izglede, iako je veća vjerojatnost da će preživjeli patiti od plućne bolesti u kasnijoj životnoj dobi.