Pluperfekt, koji se na engleskom često naziva past perfect, glagolsko je vrijeme koje se odnosi na radnju koja je dovršena u nekom trenutku prije sadašnjeg vremena. To je kombinacija savršenog vremena i jednostavnog prošlog vremena. Konstrukcija pluperfekta u engleskom jeziku je “had” plus particip prošli, na primjer, “had eaten”.
Riječ “pluperfect” dolazi od latinskog što znači “više nego savršeno”. U gramatičkom smislu, “savršeno” znači “potpuno”, tako da pluperfect vrijeme ukazuje na to da nešto nije samo potpuno, već da je već neko vrijeme dovršeno. Rečenica s pluperfektom često se odnosi na dva različita događaja, od kojih je jedan dovršen prije nego što se drugi dogodio. Na primjer, “Mačka je pojela tri koi prije nego što ju je skrbnik otjerao iz ribnjaka” sadrži pluperfekt “je pojela” i jednostavnu prošlost “potjerao”. To pokazuje da je mačka završila s jedenjem tri koi-ja prije druge određene točke u prošlosti – trenutka kada ju je skrbnik otjerao.
Pluperfect vrijeme ima male varijacije bilo od jednostavnog prošlog ili sadašnjeg savršenog vremena. Rečenica “Mačka je pojela tri koi prije nego što ju je skrbnik otjerao iz ribnjaka” sadrži dva različita događaja, ali jedan događaj – mačka je jela koi – dogodio se prije događaja koji se događa u sadašnjosti – skrbnik ga je otjerao. “Jeo sam”, u ovom primjeru, sadašnje je savršeno vrijeme, što znači da je došlo do završetka prije sadašnjeg vremena, umjesto prije nekog trenutka u prošlosti. S druge strane, “Mačka je pojela tri koi” je u jednostavnom prošlom vremenu, što znači da se ne spominje eksplicitno kada se to dogodilo u odnosu na bilo koji drugi događaj, samo da se to dogodilo negdje u prošlosti.
Značenje pluperfekta prilično je konzistentno među indoeuropskim jezicima, iako njegova konstrukcija, naravno, varira. Međutim, najčešće je konstrukcija pluperfekta kombinacija savršenog s jednostavnom prošlošću. Francuski, s druge strane, koristi konstrukciju avoir ili etre plus particip kao jednostavno prošlo vrijeme umjesto kao perfekt, ali pluperfekt se još uvijek tvori s prošlim vremenom od avoir ili etre plus particip kao u engleskom jeziku. Koine i drugi starogrčki dijalekti koriste reduplikaciju – početni suglasnik plus “e” – za označavanje završetka, u kombinaciji s promjenom samoglasnika na kraju kako bi se označila prošlost.