Plutajuća vjetroturbina radi bez tornja. Neki se pokreću u zraku, slično kao helikopter – njegov privez šalje struju na tlo. Vezica je linija materijala koja povezuje zračni aparat sa tlom, slično kao uzica na zmaju. Vjetrenjače mogu doseći visinu od 15,000 do 30,000 stopa (4,572 do 9,144 metra) u zraku kako bi uhvatile mlazove vjetra velike brzine. Dok su neki od ovih letećih strojeva poput zmajeva ili su ovješeni poput helikoptera, drugi nalikuju plutajućoj trsci.
Dok se privatne tvrtke utrkuju u usavršavanju tehnologije za plutajuće vjetroturbine, uređaji se još ne koriste u javnom sektoru. Aparat koji se temelji na oceanu koji je razvio StatoilHydro ASA planira lansirati 2009. godine i bio bi prvi koji će to učiniti, navodi Associated Press. Britanska tvrtka Blue H također polaže pravo na nadolazeću postaju.
U međuvremenu, Sky Windpower Corporation, koja proizvodi uređaj nalik helikopteru, kaže da bi njihov proizvod mogao biti najjeftiniji način iskorištavanja energije do sada. Oni proglašavaju svoje kreacije kao potpuno sposobne zadovoljiti svjetske energetske potrebe na način koji je pogodan za Zemlju i ne zahtijeva revolucionarna znanstvena otkrića ili skupe materijale.
Tajna plutajuće vjetroturbine je snaga vjetrova na velikim visinama. Budući da se ove turbine nalaze na mnogo većim visinama od svojih neplutajućih kolega, one mogu iskoristiti energiju istih vjetrova na velikim visinama kojima, na primjer, jure zrakoplove. Kroz nuklearnu fisiju, plutajuća vjetroturbina napravljena od jakog, ali laganog materijala može iskoristiti tu snagu kroz nuklearnu fisiju. Nuklearna fisija se događa kada se masivna jezgra atoma podijeli na manje jezgre, pri čemu se oslobađa energija.
Na polju plutajućih vjetroturbina pojavila se globalna konkurencija. Sky Windpower opisuje energiju koja bi mogla koštati manje od 0.02 dolara (USD) po kilovatsatu.
Magenn, kanadska tvrtka koja se natječe u usavršavanju plutajuće vjetroturbine, razvila je “MARS” uređaj koji se rotira vodoravno, reagirajući na vjetar. Helij suspendira MARS, a energija se može koristiti ili odmah nakon što se isporuči na tlo, ili se može pohraniti u mrežu.
Protivnici ove tehnologije kao padove navode loše vrijeme i konkurentske letjelice na nebu.