Najčešći tipovi plućne kirurgije uključuju lobektomiju i klinastu resekciju, od kojih obje uključuju uklanjanje dijela jednog pluća. U nekim slučajevima, međutim, uklanjanje samo malog dijela pluća nije dovoljno za iskorjenjivanje plućne bolesti. Operacija pneumonektomije uključuje potpuno uklanjanje jednog pluća, a najčešće se provodi kada je rak pluća previše uznapredovao da bi djelomično uklanjanje bilo učinkovito. Pneumonektomija se nekada koristila kao tretman za tuberkulozu, ali potpuno uklanjanje pluća sada je gotovo isključivo liječenje raka pluća i mezotelioma.
Da bi bio dobar kandidat za ovu operaciju, pacijent mora ispuniti nekoliko uvjeta. Prvi uvjet je da njihov rak mora biti ograničen na pluća koja se uklanjaju. Ako se rak proširio na drugi dio tijela, uklanjanje pluća neće iskorijeniti bolest. Osim toga, važno je da ljudi koji su podvrgnuti operaciji budu inače što zdraviji, zbog fizičkih zahtjeva koje operacija i oporavak postavljaju pacijentu.
Tijekom postupka pacijent je pod općom anestezijom. Nakon što napravi rez na prsima, kirurg može ukloniti jedno ili više rebara kako bi olakšao uklanjanje pluća. Zatim se pluća kolabira i uklanjaju, nakon čega se krvne žile stežu i zašivaju. Nakon što se pluća ukloni, rez se zatvara.
Pneumonektomija najčešće uključuje uklanjanje jednog pluća. U nekim slučajevima, međutim, mora se izvesti ekstrapleuralna pneumonektomija. U ovoj operaciji, pluća se uklanjaju, kao i dio membrane koja oblaže pluća i dio dijafragme. Ova se operacija obično provodi u slučajevima uznapredovalog malignog mezotelioma, zbog agresivnog načina na koji se ova vrsta raka širi u tijelu.
Većina pacijenata će ostati u bolnici otprilike dva tjedna. To je potrebno ne samo zbog fizičkih zahtjeva operacije, već i zbog težine mogućih komplikacija pneumonektomije. Ljudi koji se podvrgnu operaciji su u opasnosti od srčanog udara, kao i od upale pluća i drugih ozbiljnih infekcija. Osim toga, postoji opasnost od plućne embolije, koja je posljedica začepljenja plućne arterije. Neposredni rizik od ovih komplikacija smanjuje se nakon nekoliko tjedana, a nakon što njihov boravak u bolnici završi, pacijenti se nastavljaju oporavljati kod kuće dva ili tri mjeseca.
Uz izrazito smanjenje kapaciteta pluća i respiratorne funkcije, mnogi ljudi koji se podvrgnu pneumonektomiji imaju poteškoća s prilagodbom. Kako bi se to nadoknadilo, pacijenti se procjenjuju prije operacije kako bi se pokušalo predvidjeti koliko će dobro funkcionirati njihova preostala pluća. Većina pacijenata dobiva opremu kao što je poticajni spirometar kako bi mogli izvoditi vježbe za poboljšanje funkcije pluća nakon operacije.
Poticajni spirometar je uređaj kroz koji pacijent mora disati vrlo sporo. Uređaj je opremljen mjeračem koji prikazuje pacijentov kapacitet i funkciju pluća. Provodeći nekoliko ponavljanja vježbe dnevno, pacijenti mogu poboljšati funkciju pluća. Spirometar je posebno koristan u tom pogledu jer pacijentima omogućuje jednostavan način praćenja vlastitog napredovanja.