Pneumotoraks je službeni medicinski izraz za kolaps pluća. Ponekad poznato kao spontani pneumotoraks, pluća kolabiraju kada se zrak nakuplja u prostoru koji ga okružuje. Liječenje ovog potencijalno ozbiljnog stanja može uključivati davanje kisika i umjetno ponovno napuhavanje pluća.
Nekoliko je situacija koje mogu doprinijeti nastanku kolapsa pluća. Ozljede uključujući traumu prsnog koša i prijelom rebara mogu dovesti do kolapsa pluća. Određene navike i aktivnosti mogu dovesti do kolapsa pluća, uključujući pušenje, ronjenje i letenje. Pojedinci kojima su dijagnosticirani određeni plućni poremećaji, kao što su astma, tuberkuloza i cistična fibroza, također mogu doživjeti kolaps pluća.
Kada se pluća kolabira bez ikakvog poznatog uzroka, to se može nazvati spontanim pneumotoraksom. U nekim slučajevima, mali zračni džep unutar samog plućnog tkiva, poznat kao mjehurić, može puknuti. Zrak koji curi iz ove puknute vrećice tada može procuriti u šupljinu koja okružuje pluća. Akumulacija propuštenog zraka tijekom određenog vremenskog razdoblja može dovesti do djelomičnog ili potpunog kolapsa pluća ovisno o količini zraka koji ga pritiska.
Osobe s pneumotoraksom mogu postupno postati simptomatske. Uobičajeni znakovi povezani s kolapsom pluća uključuju kratkoću daha i intenzivnu bol u prsima koja prati kašalj ili dubok dah. Neki se pojedinci mogu lako umoriti uz malo napora ili razviti ubrzani rad srca. Dodatni znakovi mogu uključivati plavkastu nijansu kože zbog nedovoljnog kisika, niskog krvnog tlaka i osjećaja stezanja u prsima.
Pneumotoraks se obično može identificirati stetoskopom jer može biti oslabljen ili nepostojeći zvuk disanja. Može se provesti dijagnostičko testiranje kako bi se potvrdilo da se pneumotoraks pojavio i procijenila njegova težina. Može se napraviti RTG prsnog koša kako bi se utvrdilo ima li zraka koji se nakuplja u šupljini koja okružuje zahvaćena pluća. U nekim slučajevima može se provesti plinska analiza arterijske krvi (ABG) za mjerenje razine ugljičnog dioksida i kisika u krvi.
Liječenje kolapsa pluća ovisi o opsegu kolapsa i cjelokupnom zdravlju pojedinca. Ako je kolaps mali, može se pratiti i ostaviti da zacijeli samostalno. Osobe čiji se kolaps pluća smatra blagim mogu dobiti dodatni kisik i dati im upute da se odmaraju. Zrak koji se nakupio u prostoru koji okružuje pluća može se ukloniti iglom kako bi se ublažio vanjski pritisak.
Oni koji dožive skoro potpuni ili potpuni kolaps pluća mogu zahtijevati postavljanje cijevi u prsima za odvod zraka koji izlazi. Smještena između rebara u blizini pluća, grudna cijev može ostati na mjestu nekoliko dana, što zahtijeva produženu hospitalizaciju. Dodatni kisik može se primijeniti dok prsna cijev potiče ponovno širenje zahvaćenog pluća. Teški slučajevi pneumotoraksa mogu zahtijevati operaciju pluća kako bi se ispravio kolaps i spriječio budući povratak.
Prognoza pojedinca ovisi o opsegu kolapsa pluća i njegovom uzroku. Oni s poviješću pneumotoraksa ili pušači imaju povećan rizik od budućeg kolapsa pluća. Komplikacije povezane s kolapsom pluća uključuju ponavljajući kolaps i šok.