Tipičan računalni operativni sustav sastoji se od mapa koje sadrže podatke relevantne za softverske aplikacije koje se održavaju na računalu. Ove mape, koje se nazivaju direktoriji, indeksi su za softverske aplikacije i operativni sustav za upravljanje određenim datotekama za računalo. Normalno je otkriti da direktorij u sebi sadrži poddirektorij, koji je jednostavno drugi direktorij unutar stabla direktorija operacijskog sustava.
Poddirektorij nije ništa drugo nego direktorij unutar drugog direktorija ili mapa unutar mape. Svi direktoriji mogu postati poddirektorij osim glavnog direktorija, koji se obično naziva korijenski direktorij ili roditeljski direktorij. Korijenski direktorij je primarni imenik koji se nalazi na vrhu stabla imenika.
Direktorij je mapa koja sadrži datoteke informacija relevantnih za određene zadatke. Mnoge od tih mapa mogu se mijenjati i po nazivu i po sadržaju. Kao i svaki direktorij, oni se također mogu premjestiti ili kopirati u drugi direktorij unutar operacijskog sustava.
Unutar većine operacijskih sustava stvorene su tisuće datoteka za upravljanje normalnim radom računala. Ovi datotečni sustavi su prilično složeni i zahtijevaju značajnu strukturu stabla direktorija za uspješno upravljanje. Uobičajeno je otkriti da određeni direktorij može sadržavati poddirektorije koji su zaštićeni od modifikacija od strane korisnika. Ova zaštita je neophodna kako bi se osigurala operativna stabilnost unutar operacijskog sustava računala.
Važno je stvoriti smisleno stablo direktorija kada koristite bilo koji operativni sustav, jer to osigurava ispravnu identifikaciju kritičnih informacija u budućnosti. Stablo imenika može se usporediti s indeksnim katalogom koji se obično nalazi u većini knjižnica. Ovaj imenik je primarna metoda pronalaženja informacija u okviru određene teme, a poddirektorij je daljnje razgraničenje informacija o određenoj temi.
Mnoga grafička korisnička sučelja (GUI) i operativni sustavi mogu održavati samo ograničen broj poddirektorija unutar direktorija. Iako se to razlikuje ovisno o softverskoj aplikaciji, najbolje je držati poddirektorij ograničen na razinu odvajanja kojom se može upravljati. Previše razina poddirektorija postaje teško održavati i treba ih izbjegavati.
Zanimljiva značajka za direktorije unutar većine operativnih sustava je mogućnost skrivanja datoteka. Skrivene datoteke ili skriveni poddirektoriji, metoda su zaštite informacija od korisnika ili hakera računala. Skriveni direktorij je oznaka koja se postavlja na imenik kako bi se mapa identificirala kao skrivena, što će uzrokovati preskakanje zaštićene mape ili poddirektorijuma pretraživanja.