Mnogi ljudi su čuli za izraz “novac je korijen svih zala”, ali stvarni biblijski prijevod glasi “ljubav prema novcu je korijen svih zala”. Pohlepa, koja se često koristi kao sinonim za pohlepu, moralno je upitna i sveobuhvatna ljubav prema materijalnom bogatstvu, čak i nauštrb osobnih odnosa i duhovnog rasta. Pohlepa se smatra jednim od sedam smrtnih grijeha u katoličkoj doktrini.
Ideja o stjecanju osobnog bogatstva teškim radom ili razumnim ulaganjem općenito se ne smatra smrtnim grijehom, ali ako taj financijski uspjeh dođe kao rezultat neobuzdane žudnje za bogatstvom, onda se može ispravno opisati kao srebroljublje. Novac može biti snažna motivirajuća snaga za mnoge ljude, ali obično postoji unutarnji moralni kompas koji omogućuje osobi da prihvati određenu razinu materijalne sigurnosti ili udobnosti. Osoba uhvaćena u stisku pohlepe često ignorira ovaj unutarnji moralni kompas u korist sticanja sve većeg i većeg bogatstva.
Postoje oni koji tvrde da je umjerena količina pohlepe ili pohlepe neophodna kako bi kapitalistički ekonomski sustav funkcionirao kako je zamišljeno. Određeni sudionici kapitalističke ekonomije trebali bi biti vođeni osobnom pohlepom ili pohlepom kako bi stekli što je moguće više materijalnog bogatstva i moći. Na taj način drugi imaju koristi od potrebe za robom i uslugama koju stvaraju izuzetno bogate klase. U suštini, određena razina pohlepe ili srebroljublja možda neće učiniti nekretninskog mogula ili investicijskog bankara velike moći velikim ljudskim bićem, ali ga može učiniti važnom pokretačkom snagom u čisto kapitalističkoj ekonomiji.
Pohlepu ne treba miješati s drugim grijesima kao što su zavist ili ljubomora. Ljudi mogu postati ljubomorni ili zavidni na materijalni uspjeh drugih, ali srebroljublje dolazi iz vlastitih želja i prioriteta. Netko koga uistinu kontrolira srebroljublje nije posebno zabrinut za relativni uspjeh ili neuspjeh drugih, sve dok nesreće tih ljudi imaju malo ili nimalo utjecaja na njegovu ili njezinu vlastitu “donju liniju”. Određene moćne programere nekretnina ili poduzetničke kapitaliste njihovi kritičari mogu vidjeti kao pohlepe, budući da je njihova jedina motivacija za stvaranje novih projekata stjecanje dodatnog osobnog bogatstva, a ne filantropski interes za svoje bližnje.