Pokora je važan dio kršćanske vjerske prakse, osobito u katoličkoj tradiciji. To uključuje osjećaj iskrenog grižnje savjesti za grijehe i prihvaćanje odgovarajuće kazne od određenog crkvenog službenika. Tradicionalni oblici pokore uključivali su tjelesno mrtvljenje i poniženje, ali moderna pokora obično uključuje manje ekstremne kazne, kao što je molitva. Pokora omogućuje ljudima da razmišljaju o svojim grijesima dok trpe kaznu, dopuštajući im da ih svećenik oprosti.
U katoličkoj tradiciji postoji nekoliko faza do pokore. U prvom redu, pokornik mora osjetiti skrušenost i pristupiti svećeniku da se ispovjedi. Nakon ispovijedi svećenik određuje odgovarajuću kaznu, a pokornika odrješava. Kajanje i kazna su ključni aspekti; pokajnik koji glumi skrušenost nije istinski tužan zbog počinjenja grijeha, čineći molitvu ili druge kazne pomalo besmislenim.
Često je kazna u obliku određenog broja Zdravo Marijo ili Oče naši. Zdravo Marijo je kršćanska molitva koja se koristi u mnogim tradicijama kako bi se zazvala milost Marije, Majke Kristove. Oče naš odnosi se na samoga Boga, a poznat je i kao Očenaš ili Pater Noster. Pokornik može odlučiti izgovarati te molitve u crkvi, ući da se moli kada službe nisu na zasjedanju, ili se može moliti kod kuće. Molitva može biti popraćena i recitacijom krunice, tradicionalnom katoličkom molitvom i meditacijom koja se izgovara preko niza svetih perli. Dok izgovaraju krunicu, katolici razmišljaju i o otajstvima, važnim temama kršćanske vjere.
Kazne za pokoru također mogu uključivati ograničenja poput posta ili nošenja skromne odjeće. O tim kaznama odlučuje svećenik, koji donosi presudu na temelju grijeha, a ponekad i na temelju povijesti pokornika. Kazna se također može prilagoditi pokajniku s fizičkim ograničenjima; na primjer, post se ne bi preporučio pokajnicima s poviješću poremećaja prehrane.
Mnoge religije uključuju neki oblik pokore, dopuštajući vjernicima da se iskupe za grijehe koje su počinili kao dio svoje vjerske vjere. Tradicija pokore priznaje da svi ljudi u nekom trenutku počine pogreške i da te pogreške treba razmotriti i zatim ih otpustiti kako bi pokornik mogao nastaviti dalje. Pokora je odvojena od ostalih djela molitve i vjere, koje pobožnici mogu izvršiti u bilo kojem trenutku.