Polacca, također poznata kao polacre, bila je vrsta jedrenjaka, najčešća na Mediteranu u 17., 18. i ranom 19. stoljeću. Većina polacca imala je tri jarbola, s raznim vrstama jedara. Trgovci su ovu vrstu plovila koristili za prijevoz tereta, ali polaccas su također korišteni kao borbena plovila, kako europske mornarice, tako i sjevernoafrički korsari. Naziv “polacca” vjerojatno dolazi od talijanske riječi koja znači “poljski”, iako se čini da same posude ne potječu iz Poljske.
Najčešći raspored jedara za polaccu uključivao je i jedra od latena i jedra četvrtastog oblika. Ove dvije vrste jedara imale su različite karakteristike jedrenja i mogle su se kombinirati na više različitih načina. Jedra četvrtastog oblika bila su postavljena na krake koji su prolazili preko broda vodoravno, okomito na liniju kobilice. Ime im dolazi po tom položaju na jarbolu, a ne po obliku koji je bio uži na vrhu nego na dnu.
Lateen jedra su bila velika trokutasta jedra postavljena na dugom dvorištu koja su se protezala naprijed-nazad duž linije kobilice. Ovo je dvorište obično bilo visoko na jarbolu pod kutom. Plovila s latenskom opremom bila su vrlo manevarska, ali ne tako brza kao plovila s četvrtastom opremom koja su trčala pred vjetrom.
Tipična polacca nosila je latensko jedro na svom prednjem jarbolu. Kao rezultat velike veličine latenskog dvorišta, prednji jarbol bi bio nagnut prema naprijed kako bi se osigurao dodatni prostor. Glavni jarbol obično je bio četvrtastog oblika, dok je bizen jarbol nosio još jedno jedro prednje i krme, često latensko jedro ili sličan tip trokutastog jedra koji se naziva gaff jedro. Ova kombinacija jedara stvorila je ravnotežu brzine i upravljivosti.
Iako je ova vrsta plana jedra bila najčešća za polaccu, postojao je veliki broj varijacija. Jedna varijanta, tzv. polacre-xebec, imala je prednji jarbol četvrtastog okvira, latene opremi na dva stražnja jarbola i dva jedra na držačima između pramca i pramca. Ta su jedra nazivana stajnim jedrima, prednjim jedrima ili flomasterima.
Osim za prijevoz tereta, polaccas bi mogao služiti i kao borbena plovila. Zanati ovog tipa uključivali su i one kojima je zapovijedao Jan Janszoon van Haarlem, alias Murat Reis, nizozemski privatnik iz 17. stoljeća koji je postao vođa korsara. Murat Reis uzeo je luku Salé kao svoju bazu operacija i izveo racije na Atlantiku, čak i na zapadu do Irske. Plovila Murata Reisa uključivala su i polacke s do 24 topa.