Polarizator mijenja elektromagnetsku energiju, kao što je vidljiva svjetlost, iz mješovite ili nepolarizirane zrake u jednu polariziranu zraku. Mnogi optički instrumenti kao što su kamere, teleskopi i mikroskopi koriste ovu tehnologiju kao integrirani uređaji ili uređaji na vijcima za gledanje određenih vrsta svjetlosti. Postoje dvije opće vrste polarizatora: apsorpcijski i cijepni snop.
Apsorptivni polarizator filtrira neželjene zrake apsorbirajući ih, a za sobom ostavlja samo one poželjne. Najčešći tip apsorptivnog filtera je žičana mreža, koja omogućuje prolazak samo jedne vrste zraka. Polaroid™ je jedna od najpopularnijih marki apsorpcijskih polarizatora, jer koristi rastegnute polimerne lance polivinil alkohola za filtriranje svjetlosti. Poznati, ali sada zastarjeli film za instant slike koristio je tehnologiju i još uvijek se koristi kao film za sunčane naočale, zaslone s tekućim kristalima i mikroskope.
Polarizator za cijepanje snopa radi upravo ono što mu ime kaže, jer dijeli snop na dvije suprotne polarizacije. Slično kao što magnet ima pozitivan i negativan kraj, tako i snop svjetlosti, iako razlika nije tako lako razumljiva. Polarizacija svjetlosti kroz cijepanje snopa općenito će proizvesti jedan čisti snop i jedan mješoviti snop, a ne dva čista snopa.
Najčešća upotreba polarizatora je u fotografiji. Dodatak za leće smanjuje refleksije i povećava zasićenost boja. Kontrast između oblaka i neba je izraženiji, a detalji poput lišća obično izgledaju oštrije kada se koristi polarizator. Polarizator je najučinkovitiji kada snimate pod kutom od 90% od sunca. Za fotografa nije učinkovito snimati sa suncem na leđima.
Astronomi koriste polarizacijske filtere sa svojim teleskopskim okularima kako bi se fokusirali na nebeski objekt. Filter smanjuje odsjaj bez mijenjanja prave boje objekta koji se gleda. Ovo smanjenje odsjaja omogućuje jasniji pogled na objekt i mogućnost vidjeti više detalja i anomalija terena.
Mikroskopi također koriste polarizatore za proučavanje različitih materijala. Polarizacijski mikroskop koristi dvije vrste filtera, polarizator koji se nalazi ispod uzorka i analizator koji se nalazi iznad. Uz uzorak između njih, omogućeno je okruženje bez svjetla. Analizator se može pomicati u ili izvan vidnog polja kako bi se promatraču dale različite razine polarizacije. Tehnologija dopušta gledanje reflektirane ili propuštene svjetlosti. Reflektirana polarizirana svjetlost osobito je korisna za proučavanje mineralnih oksida i sulfida, silicijevih pločica i metala.