Poliamini su organski kemijski spojevi s molekulama sastavljenim od najmanje dvije amino skupine. Mnoge vrste poliamina se prirodno proizvode u živim organizmima, uključujući ljude, i uključeni su u neke biološke procese. Sintetski poliamini također postoje i proizvode se za industrijsku upotrebu. Ovi spojevi se uglavnom sastoje od ugljika, dušika i vodika i često imaju jak miris sličan onom amonijaka.
Amino skupine ili amini su organski derivati amonijaka (NH3) u kojima je barem jedan atom vodika zamijenjen drugim atomom ili skupinom atoma, koji se naziva supstituent ili bočni lanac. Ti su supstituenti često skupine jednovezanih atoma ugljika i vodika nazvane alkilne skupine. Drugi amini imaju supstituente zvane aromatski ugljikovodici, neobično stabilne tvari kao što je benzen (C6H6) u kojem je svaki atom ugljika vezan za dva druga ugljikova atoma naizmjeničnim jednostrukim i dvostrukim vezama kako bi se formirao prsten. Svaki poliamin se sastoji od najmanje dvije amino skupine, a svojstva svakog poliamina variraju ovisno o njegovim komponentama.
Ovi spojevi se proizvode u svim poznatim oblicima života. Prirodni poliamini kao što su spermidin (C7H19N3), putrescin (C4H12N2) i kadaverin (C5H14N2) dio su procesa staničnog metabolizma i signalizacije. Točna uloga prirodnih poliamina u biokemiji još uvijek nije u potpunosti shvaćena, ali je poznato da inhibicija sinteze poliamina usporava ili zaustavlja rast stanica. U biljkama, poliamini su među kemikalijama koje djeluju kao biljni hormoni, koji reguliraju rast, razvoj i starenje biljke. Poliamini također mogu biti uključeni u proces apoptoze ili programirane stanične smrti.
Velike količine poliamina prirodno nastaju raspadom mrtvih organizama dok se njihove aminokiseline razgrađuju, stvarajući putrescin i kadaverin. Ove tvari su jakog mirisa i primarni su izvor neugodnog mirisa koji proizvodi truljenje mesa. Otrovni su u velikim dozama, iako se male količine također proizvode u stanicama živih, zdravih organizama.
Mnogi poliamini se također proizvode sintetički i koriste se u industrijske svrhe, kao što je proizvodnja drugih kemikalija u kemijskoj industriji. Poliamin etilendiamin (C2H8N2) i njegovi derivati koriste se za procese uključujući galvanizaciju, razvoj fotografija i proizvodnju poliestera te kao sastojci u proizvodima kao što su boje, rashladna tekućina i hrana za životinje. Meksametilendiamin (C6H16N2) i industrijski sintetizirani putrescin koriste se za proizvodnju najlonskih polimera, važnih za tekstilnu industriju. Meksametilendiamin se također koristi za proizvodnju nekih vrsta poliuretana, drugog polimera koji se široko koristi u robi široke potrošnje i industriji.