Što je policijska moć?

Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da je pojam policijske moći sam po sebi razumljiv. Pogrešno pretpostavljaju da se odnosi na ovlasti koje su dane agencijama za provođenje zakona. Ove ovlasti ubrajaju se u policijske ovlasti koje se vrše u modernom društvu, ali to nije bit pojma. Kada se točno koristi, ovaj izraz se odnosi na prava vlada da donose zakone ili propise. Ta je moć ono što daje mogućnost vladama da se podijele na više lokalnih jedinica i da stvore agencije koje bi trebale pružati usluge građanima.

Zbog policijske moći vlade mogu donositi zakone, propise i dijeliti se na manje jedinice. U Sjedinjenim Državama se ova ovlast navodno temelji na 10. amandmanu američkog ustava. Zakoni i propisi koji su razvijeni iz policijske ovlasti trebali bi biti ograničeni na one koji štite javno zdravlje, sigurnost i moral. Primjeri državnih tijela koja posjeduju ovu vrstu ovlasti uključuju države, županije i gradove. Postoje slučajevi dokumentirani u sudskoj praksi u kojima vlade zlorabe ovu ovlast i pokušavaju iskoristiti višak ovlasti.

Policijska moć općenito postoji u hijerarhijama. Nacionalna vlada može imati policijsku ovlast dodijeljenu njezinim ustavom. Zatim će to prenijeti na sljedeću razinu vlasti, na primjer državu. Moć će se neprestano prenositi. Svaki put kad se to dogodi, legitimira se neko drugo upravno tijelo koje može regulirati građane u svojoj nadležnosti.

Svojom policijskom moći različite razine vlasti dodjeljuju si niz zadataka. To uključuje postavljanje ograničenja brzine, definiranje i provedbu zakona te naplatu poreza. U SAD-u je ova vrsta moći ograničena na donošenje propisa koji štite javno zdravlje, sigurnost i moral. Mogućnost stvaranja ove hijerarhije trebala bi se temeljiti na 10. amandmanu američkog ustava.

Može se promatrati da policijska moć ima pozitivne i negativne aspekte. Njegova najveća korist je što uključuje vlade koje se obvezuju brinuti se za ljude. Bez policijske ovlasti ne bi bilo socijalne službe i policijskih uprava, na primjer.

Zlokobna suprotnost je u tome što vlade nastoje koristiti ovu moć za kontinuirano širenje svojih ovlasti. U SAD-u postoji sudska praksa u kojoj su građani uspješno tužili vlade zbog zlouporabe ovlasti. Ovi slučajevi obično uključuju situacije u kojima je vlada vršila vlast na način koji se smatra nepovezanim s javnošću.