Policijski nered je nasilni sukob između civila i pripadnika policijskih ili vojnih snaga. Ovaj izraz je kontroverzan i obično ga koriste prvenstveno aktivisti zabrinuti zbog policijske brutalnosti i prava na slobodu govora i prosvjeda. Neki značajni povijesni događaji koji neki ljudi mogu smatrati policijskim neredima uključuju prosvjede oko Demokratske nacionalne konvencije u Sjedinjenim Državama 1968., ustanak u Sowetu u Južnoj Africi 1976. i tajlandske političke demonstracije 2010. godine.
Različiti događaji mogu potaknuti policijske nerede, a često se sukobljavaju priče ljudi na terenu, što otežava utvrđivanje zašto događaji prerastaju u nasilje. U nekim slučajevima, nagnječenja ili gomile prosvjednika mogu alarmirati policiju, navodeći policiju da upotrijebi silu kako bi pokušala kontrolirati situaciju. Prosvjednici bi mogli uzvratiti, stvarajući opasnu situaciju. U represivnim nacijama, policijske snage mogu koristiti smrtonosnu silu tijekom prosvjeda, uzrokujući smrt i teške ozljede. U nekim slučajevima, dokazi upućuju na to da agenti provokatori koje je podmetnula policija potiču na nasilje, izazivajući nasilnu reakciju i policijske nerede.
Policijske nemire obično karakterizira gužva, što otežava civilima poštivanje policijskih naredbi, uključujući naredbe o rastjeravanju. Neke policijske taktike mogu potaknuti stvaranje kordona oko prosvjednih područja, zarobljavanje ljudi unutar skučenog prostora. Čak i ako prosvjednici požele otići, policija ne popušta, jer ne želi završiti između dva prosvjedna reda. Policajci mogu koristiti mjere poput vodenih topova i gumenih metaka kako bi kontrolirali mnoštvo u policijskim neredima, okrećući se agresivnijim mjerama poput suzavca i smrtonosnih metaka ako izgube kontrolu nad situacijom.
Nemiri često okružuju događaje označene kao policijski neredi. Pripadnici civilnog stanovništva mogu izraziti frustraciju i bijes zbog političkog procesa, a posebno bi se mogli zamjeriti policiji ili vojsci. Kad su ljudi već u stanju uznemirenosti zbog nedavnih političkih događaja, čak i mirni skupovi i prosvjedi mogu postati lopatica, gdje je potreban samo mali pritisak da se stvori nesigurna situacija i nered.
Vlade obično izbjegavaju izraz “policijski neredi” jer sugerira na odgovornost vlade, što implicira da je za događaje kriva policija, a ne prosvjednici. Prosvjednici i aktivisti za građanska prava mogu se obratiti ovom terminu kako bi opisali situacije u kojima smatraju da su policajci djelovali neprikladnom silom ili pokušali potaknuti nasilje kako bi unaprijedili političku agendu, poput prisiljavanja dužnosnika da uspostave policijski sat kako bi obuzdali prosvjedne aktivnosti.