Pojam “poligensko nasljeđe” koristi se za nasljeđivanje kvantitativnih osobina, osobina na koje utječe više gena, a ne samo jedan. Osim što uključuje više gena, poligensko nasljeđivanje također gleda na ulogu okoliša u nečijem razvoju.
Budući da su mnoge osobine raspoređene po cijelom kontinuumu, umjesto da se dijele na crne i bijele razlike, poligensko nasljeđivanje pomaže objasniti način na koji se te osobine nasljeđuju i fokusiraju. Srodni koncept je pleiotropija, primjer u kojem jedan gen utječe na više osobina.
Rana mendelska genetika fokusirala se na vrlo jednostavne genetske osobine koje bi se mogle objasniti jednim genom. Na primjer, cvijet se može pojaviti u narančastom ili žutom obliku, bez gradacije između boja. Proučavajući biljke i načine na koje su mutirale, rani istraživači uspjeli su saznati više o genu koji je odredio boju cvijeta. Međutim, početkom dvadesetog stoljeća ljudi su bili itekako svjesni da je većina osobina previše složena da bi ih odredio jedan gen, pa se rodila ideja poligenskog nasljeđivanja.
Jedan lako razumljiv primjer poligenskog nasljeđivanja je visina. Ljudi nisu samo niski ili visoki; imaju različite visine koje se protežu duž spektra. Nadalje, na visinu utječe i okolina; netko rođen s visokim genima mogao bi postati nizak zbog pothranjenosti ili bolesti, na primjer, dok bi netko rođen s niskim genima mogao postati visok putem genetske terapije. Osnovna genetika očito ne bi bila dovoljna da objasni široku raznolikost ljudskih visina, ali poligensko nasljeđe pokazuje kako više gena u kombinaciji s okolinom osobe može utjecati na nečiji fenotip ili fizički izgled.
Boja kože je još jedan primjer poligenskog nasljeđa, kao i mnoge prirođene bolesti. Budući da je poligensko nasljeđe tako složeno, može biti vrlo upijajuće i frustrirajuće polje proučavanja. Istraživači se mogu boriti da identificiraju sve gene koji igraju ulogu u određenom fenotipu i identificiraju mjesta na kojima takvi geni mogu poći po zlu. Međutim, kada istraživači saznaju više o okolnostima koje dovode do izražavanja određenih osobina, to može biti vrlo korisno iskustvo.
U pleiotropiji, s druge strane, jedan gen je odgovoran za više stvari. Nekoliko kongenitalnih sindroma primjeri su pleiotropije, u kojoj nedostatak u jednom genu uzrokuje široko rasprostranjene probleme za osobu. Na primjer, anemija srpastih stanica je oblik pleiotropije, uzrokovana posebnom mutacijom u jednom genu koja dovodi do niza simptoma. Osim što uzrokuje mutacije, pleiotropija se javlja i u savršeno normalnim genima, iako je istraživači obično koriste za praćenje i razumijevanje mutacija.