Politička agenda je ona kada je određena politička stranka, grupa ili pojedinac zainteresirana za promicanje cilja, možda nauštrb drugih razloga. U nekim slučajevima to bi moglo biti za osobnu korist, kao što je slučaj s političarima koje se često optužuje da štite ključne glasačke blokove. U drugim slučajevima, to bi moglo biti iz idealističkijih razloga, poput onih koji vjeruju da je agresivna ekološka politika dobra za zemlju i planet.
U mnogim slučajevima na pojam političke agende gleda se u negativnom kontekstu. Često, izraz implicira da je netko odbio poslušati većinu stanovništva, ili barem biračku jedinicu, te je krenuo naprijed s akcijom koju većina ne odobrava. Optužba za političku agendu često može uključivati teorije zavjere ili druga nagađanja koja možda nemaju činjenično utemeljenje.
Tijekom godina postojao je niz političkih programa koji su se jasno razlikovali i o kojima se govorilo. Predsjednik John F. Kennedy imao je političku agendu da vrati Ameriku superiornosti u svemiru i obećao je da će postaviti čovjeka na Mjesec. Predsjednik George W. Bush nastojao je zauzeti čvrst stav protiv terorizma. Reforma zdravstvene skrbi bila je jedna od glavnih točaka na kojima je predsjednik Barack Obama naglasio. U svakom od ovih slučajeva, kritičari su sugerirali da postoje skriveni razlozi zašto su odabrani ovi programi.
Ako je grupa ili pojedinac uspješan u provođenju političke agende, možda će se i dalje morati nositi s posljedicama te situacije. Ne pokazuju se svi politički programi nepopularni. Stavljanje čovjeka na Mjesec prihvatili su mnogi u Sjedinjenim Državama tijekom 1960-ih, čak i u vrijeme kada su Vijetnamski rat i druga društvena pitanja prijetili rasparčanju zemlje. Budući uspjeh političara koji gura dnevni red često je određen načinom na koji se taj dnevni red prima.
Da bi se politički program usvojio, često se mora dogoditi nekoliko stvari. Prvo, predlagatelj dnevnog reda mora obrazložiti zašto je on potreban. Zatim, on ili ona moraju prikupiti priličnu potporu za to od drugih. Naposljetku, on ili ona moraju koristiti odnose s javnošću i obrazovnu kampanju kako bi biračima objasnili zašto mora doći do promjene. Iako političaru možda neće biti potrebna široka potpora da bi se politički program usvojio, što je više podrške, to mora potrošiti manje političkog kapitala u tom procesu.