Politička korupcija je opći pojam koji se odnosi na slučajeve u kojima imenovani ili izabrani državni dužnosnici, od sudaca do zakonodavaca i policije, ne uspijevaju pridržavati se zakona na pošten i uravnotežen način. To može uključivati aktivnosti kao što je potpora zakonodavstvu putem podmićivanja, pružanje povoljnog ili nepovoljnog sudskog i pravnog tretmana odabranim manjinama u stanovništvu ili druge zlouporabe ovlasti. Ljudska povijest u vladama svih vrsta u određenoj je mjeri pokazala korupciju. Praksa je, međutim, obično raširenija u političkim sustavima koji nemaju urođene kontrole i ravnoteže za ograničavanje moći na lokalnoj i nacionalnoj razini, kao što su diktature i totalitarni režimi.
Najnestabilnije su zemlje općenito one s lošom državnom administracijom i kontrolom nad stanovništvom, zbog gospodarskih, vojnih ili etničkih previranja. To često dovodi do rasprostranjene političke korupcije među državnim dužnosnicima koji su svoje ovlasti i dužnosti stekli sumnjivim sredstvima i koji možda nisu reprezentativni za volju naroda. Nacije koje su bile na vrhu popisa indeksa neuspjelih država od 2011. uključivale su Somaliju, Zimbabve i Sudan. Svaka nacija ima jedinstvene okolnosti koje dovode do političke korupcije, pri čemu Somalija ima vrlo slabu središnju vladu, Zimbabve se suočava s ogromnim gospodarskim izazovima, a Sudan se bori s etničkim sukobima.
Nacionalne obavještajne službe poput Središnje obavještajne agencije SAD-a (CIA) redovito ispituju korupciju po zemljama i pokušavaju pošteno rangirati nacije koristeći univerzalna načela ljudskih prava. To uključuje političke slobode i zaštitu koje vlade nude svojim građanima. Popisi se temelje na osnovnim političkim pravima i građanskim slobodama koje, jednom dobro uspostavljene, minimiziraju političku korupciju kao što je korupcija u policiji i nepoštena vladavina moćne elite.
CIA-ina rang lista za nacije prema razini slobode od 2011. temelji se na političkim pravima poštenog izbornog procesa, političkom pluralizmu i sudjelovanju stanovništva te stabilnoj, funkcionalnoj vladi. Također uključuje rangiranje koristeći građanske slobode, kao što su sloboda izražavanja i uvjerenja, vladavina prava i zaštita prava pojedinca. Nacije koje su rangirane kao najopresivnije na listi od 2011. uključuju Burmu, Libiju i Sjevernu Koreju. Drugi koji se smatraju visokim na listi zbog nepoštenih političkih sustava koji često dovode do sustavne korupcije uključivali su Kinu, Kubu i Laos.
Korupcija u lokalnoj upravi često je primjer gdje je nacionalna vlada slaba ili se odrekla odgovornosti nad svojim građanima, osim u glavnom gradu i većim gradovima. Ova vrsta političke korupcije može se pratiti do carstava i monarhija iz daleke prošlosti, gdje je vladajuća politička klasa koristila svoju moć i bogatstvo da iskorištava ugroženo lokalno stanovništvo. Slične okolnosti i danas postoje u mnogim zemljama u razvoju, gdje se bogatstvo prirodnih resursa jedne nacije uglavnom usmjerava na vladajuću klasu, a većina stanovništva je zanemarena i zanemarena. CIA World Factbook iz 2007. navodi Demokratsku Republiku Kongo kao primjer nacije u kojoj raširena korupcija u bankarskom sustavu i loša infrastruktura doprinose tome da je postane šesta najopasnija zemlja na svijetu u kojoj se može živjeti.
Politički skandal, međutim, nije samo područje siromašnih nacija ili onih kojima vladaju represivni režimi. Mnoge napredne demokracije u jednom ili drugom trenutku imale su politički stroj koji je bio opterećen korupcijom. Veliki državnici poput Winstona Churchilla iz Ujedinjenog Kraljevstva prepoznali su da je politička korupcija ljudsko stanje koje se javlja u svim oblicima vlasti i da je jedan od najboljih načina da se to minimizira poticanje sudjelovanja svih građana u procesu vlasti. Politička korupcija u svom najosnovnijem obliku je čin javnog dužnosnika koji se suprotstavlja širokim javnim interesima, s posebnim osvrtom na potrebe suradnika i istomišljenika. U tom je smislu politička korupcija trend kojeg svi javni dužnosnici moraju biti na oprezu u obavljanju svojih svakodnevnih dužnosti za stanovništvo kojem su zaduženi.