Politička teologija je grana političke filozofije i teologije koja ispituje suprotstavljanje vjere i politike. Iako se najviše povezuje s radom njemačkog teologa Johanna Baptista Metza, rasprava o etici i moralu unutar društva može se pratiti do grčkih filozofa, Platona i Panaecija. Platonova tripartitna teorija duše povezuje tri dijela duše s organizacijom društva u tri klase. Panaecije i grčki povjesničar Polibije definirali su političku teologiju kao vrstu teologije koja služi interesima političara i djeluje kao vodič za određeni politički poredak ili društvenu organizaciju.
Kroz povijest, mislioci i teolozi nastavili su uspoređivati, suprotstavljati i preispitivati odnos i kompatibilnost između teologije i političke legitimnosti. Odgovori na ovo pitanje i istraživanje tog odnosa postali su kamen temeljac moderne političke teologije. Ovu raspravu nisu pokrivali samo kršćanski teolozi, već i mislioci kao što su Nicolai Machiavelli, Jean-Jacques Rousseau, Erik Peterson i Carl Schmitt, njemački teoretičar poznat po svojoj nepokolebljivoj podršci Adolfu Hitleru i nacistima.
Tiskana 1922. godine, Schmittova politička teologija razotkrila je njegovu teoriju suvereniteta i on ostaje jedan od najkontroverznijih modernih političkih filozofa. Schmitt se bitno razlikuje od drugih političkih teologa jer njegove ideje ne uključuju raspravu o moralu i etici. Umjesto toga, on tvrdi da država postoji s integritetom, ali mora promicati i provoditi red u društvu u vrijeme krize. Ovo gledište postalo je opravdanje za nacističku Njemačku i Hitlerovo čišćenje njegovih političkih protivnika.
Spisi i filozofija njemačkog teologa Johanna Baptista Metza imaju najjaču povezanost s konceptom političke teologije. Metzovi su stavovi usko vezani za marksističku/socijalističku misao i ukorijenjeni su u uvjerenju da Bog pati usred svog stvaranja. Štoviše, patnja mora postojati da bi podsjetila ljude na povijesnu patnju. Slično Marxu, Metz označava proletarijat i buržoaske klase unutar kršćanstva, nudeći kritiku buržoaskog kršćanstva na isti način na koji marksizam/socijalizam kritizira buržoaziju kapitalističkih društava.
Metzova politička teologija uči da kršćanstvo postaje manje vjerodostojno zbog svog buržoaskog elementa. Buržoaski članovi crkve cijenjeni su zbog svog statusa i pravoslavlja, odnosno običaja i uvjerenja. Metz promiče da, budući da su religija, etika i politika isprepleteni, pravi kamen temeljac kršćanstva mora biti ortopraksija. Ortopraksija se koncentrira na pravedne ili etičke postupke i ponašanje koje je posebno usmjereno na društvene, kulturne, ekonomske i političke diskurse.