Politika distribucije određuje kako i gdje se informacije i proizvodi distribuiraju unutar i izvan organizacije. Formuliraju ga rukovoditelji koji pažljivo razmatraju potrebe i ciljeve organizacije kada odlučuju kako objaviti materijale. Iznutra, podaci i proizvodi moraju biti dostupni osoblju koje ih treba, dok upravlja rizicima poput curenja prema van. Vanjska distribucija prati niz lanaca kako bi se proizvodi, informacije i usluge dostavili krajnjim potrošačima, a ti lanci moraju biti pažljivo određeni kako bi zaštitili interese organizacije.
Službenici organizacije mogu stvoriti službenu politiku distribucije za rukovanje informacijama i materijalima unutar organizacije. Oni odlučuju tko ima ovlasti klasificirati materijal i kako se može prenijeti među osoblje koje radi za tvrtku. Neke informacije, na primjer, mogu biti ograničene na više rukovodstvo jer su vlasničke. Ostali podaci mogu biti slobodno dostupni jer mogu biti korisni svima unutar organizacije. Politika distribucije može kontrolirati rizik od curenja ili neovlaštenog pristupa i može pomoći tvrtkama u pronalaženju podrijetla problema ograničavanjem broja ljudi koji vide određene materijale.
Materijal koji se distribuira javnosti također podliježe politici distribucije. Organizacije mogu besplatno učiniti dostupna godišnja izvješća i neke informacije, osobito ako su javne agencije ili su orijentirane na usluge. Grupa koja promiče medicinsku skrb u zemljama u razvoju, na primjer, može htjeti da članovi javnosti slobodno pristupe njezinim izvješćima o nedostatku pristupa dosljednoj zdravstvenoj skrbi u svijetu u razvoju. Isto tako, državna agencija može učiniti karte dostupnim javnosti za korištenje u istraživanjima i drugim aktivnostima.
Proizvodi za prodaju kreću se kroz distribucijski lanac koji također podliježe politici, navedenoj u ugovoru između tvrtke i distributera. Tvrtke žele biti sigurni da se njihovi proizvodi isporučuju na prava mjesta i mogu imati zabrinutosti oko toga radi li distributer s konkurentima, snižava li cijene ili potencijalno potkopava poslovanje na druge načine. Priroda politike distribucije može odrediti kako distributeri rukuju proizvodima.
Poduzeća kojima se javno trguje također održavaju politiku raspodjele dividendi. To diktira kako i kada se dividende raspodjeljuju dioničarima. Informacije o politici su dostupne tako da ljudi znaju kada mogu očekivati dividende i mogu pratiti aktivnosti tvrtke kako bi utvrdili jesu li u skladu s politikom. Tvrtke koje ne ispune svoja obećanja dioničarima mogu biti zakonsko odgovorne ili se mogu smatrati lošim ulaganjima.