Politika “Ne pitaj, ne govori” američki je zakon koji ljudima koji su otvoreno neheteroseksualci učinkovito zabranjuje služenje vojske. Iako zakon izričito spominje homoseksualce, biseksualci, aseksualci i ljudi s drugim seksualnim orijentacijama često su također uključeni u njega, kao i ljudi s nekonvencionalnim životnim stilom, poput ljudi koji su otvoreno poliamorni ili “čudni”. Ova politika privukla je mnogo javnih komentara iz raznih zajednica, od konzervativaca koji žele zabraniti homoseksualcima da u potpunosti služe do homoseksualaca i lezbijki koje bi se željele prijaviti i ostati otvoreni o svom seksualnom identitetu.
Prema uvjetima Ne pitaj, ne govori politiku, homoseksualci mogu služiti u vojsci sve dok šute o svojoj seksualnoj orijentaciji, a pitanja o seksualnoj orijentaciji su zabranjena. Otkrivanje orijentacije, upućivanje na homoseksualne partnere, javna potpora homoseksualnim i lezbijskim motivima i druga srodna ponašanja mogu biti razlog za otpuštanje iz vojske. U 15 godina otkako je zakon donesen 1993., gotovo 13,000 Amerikanaca otpušteno je iz vojske zbog kršenja pravila Ne pitaj, ne govori.
Zakon je osmišljen kao kompromis između konzervativaca i predsjednika Billa Clintona, koji se obvezao podržati homoseksualce i lezbijke koji žele služiti. Sve dok neheteroseksualci u vojsci ne otkriju svoju seksualnu orijentaciju, bilo izravno ili putem referenci, ne mogu biti istraženi i otpušteni. To se smatralo značajnim poboljšanjem u odnosu na prijašnju vojnu politiku, koja je omogućila istrage osumnjičenih homoseksualaca.
Pristaše politike Ne pitaj, ne govori tvrde da otvoreni homoseksualci mogu imati negativan utjecaj na moral, koheziju jedinica i disciplinu. Ljudi koji se protive toj politici smatraju da ona predstavlja diskriminaciju, te da je prisila na šutnju o svojoj seksualnoj orijentaciji ugnjetavanje. Neheteroseksualci koji su napustili vojsku naveli su Ne pitaj, ne govori kao izvor ekstremnog stresa i bijede. Mnogi zagovornici ističu da je ženama bilo zabranjeno služenje vojske do 1948. uz mnoge od istih argumenata, te da su se ti argumenti pokazali lažnima nakon što je ženama dopušteno u vojsku.
Godine 2008. u Kongresu je započela ozbiljna revizija Ne pitaj, ne govori, potaknuta rastućim interesom javnosti za tu politiku, komentarima aktivista i izjavama kandidata na predsjedničkim izborima. Neki su kongresnici smatrali da je politika zastarjela i da zabranu služenja dok su otvoreno homoseksualci, lezbijke, biseksualne osobe ili na neki drugi način treba ukinuti.