Politika upravljanja okolišem skup je zakona, ograničenja ili standarda dizajniranih za zaštitu i očuvanje okolišnih resursa. Mnoge velike industrije i savezne vlade postavljaju politike za reguliranje onečišćenja, odlaganja otpada i drugih aktivnosti koje bi mogle rezultirati negativnim utjecajima na okoliš. Učinkovita politika upravljanja okolišem jasno ocrtava pravila i očekivanja koje ljudi moraju slijediti i uključuje razloge zašto je očuvanje važno.
Prilikom formiranja politike upravljanja okolišem, vlasti se obično oslanjaju na informacije koje pružaju znanstvenici za okoliš, geolozi i biolozi za zaštitu okoliša. Pomnim promatranjem i eksperimentiranjem znanstvenici prikupljaju podatke o utjecaju ljudi i poduzeća na okoliš. Oni analiziraju uzorke tla, vode i zraka, promatraju promjene u ekosustavima i predviđaju buduće ishode ako se politike ne uspostave. Znanstvenici izrađuju detaljna izvješća i podnose ih tvrtkama ili vladama, ističući svoja stručna mišljenja o najboljim načinima za ograničavanje rizika za okoliš.
Državna politika upravljanja okolišem osmišljena je za reguliranje djelatnosti industrije. Na temelju statistike i preporuka znanstvenika za zaštitu prirode, kreatori politike donose zakone koji jasno definiraju prihvatljive i neprihvatljive prakse. Uspostavljeni su zakoni za ograničavanje emisija i onečišćenja, ublažavanje upotrebe opasnih kemikalija i provedbu odgovarajućih postupaka zbrinjavanja otpada. Vlade često reguliraju količinu i vrstu pesticida koji se mogu koristiti u poljoprivredi, te postavljaju stroga ograničenja šumarskim i ribarskim tvrtkama. Nametanjem strogih zakona i standarda, vlada promiče nove inovacije u čišćim gorivima i industrijskim praksama.
Uz reguliranje industrijskih praksi, vladine politike upravljanja okolišem često se proširuju i uključuju aktivnosti svih pojedinaca unutar društva. Uobičajene stavke politike upravljanja okolišem uključuju propise o emisijama vozila, smeću i korištenju odlagališta. Lokalne vlasti često zapošljavaju posebno obučene službenike za provođenje politike zaštite okoliša, kao što su čuvari ribe i divljači. Cilj politike upravljanja okolišem je educirati i motivirati građane da budu svjesniji svoje okoline. Ljudi mogu shvatiti potencijalne utjecaje koje mogu imati u zaštiti okoliša za buduće generacije.
Mnoga poduzeća kreiraju vlastite politike upravljanja okolišem koje nadilaze zakonska ograničenja. Tvrtke često pokušavaju promovirati ekološki prihvatljive prakse, kao što je smanjenje onečišćenja i emisija korištenjem alternativnih izvora goriva. Neke tvrtke podupiru ovu praksu potičući zaposlenike da pomognu u čišćenju, kao što je odvoz smeća ili zajedničko korištenje automobila na posao. Ekološki osviješteni vlasnik tvrtke mogao bi kreirati vlastitu politiku ili privući privatne konzultante kako bi odredili najučinkovitije sredstvo za postavljanje standarda i obrazovanje zaposlenika.