U znanstvenom istraživanju, uzimajući u obzir i društvene i prirodne znanosti, postoje dvije glavne vrste istraživačke analize: kvalitativna i kvantitativna. Kvalitativno istraživanje koristi se u društvenim znanostima kako bi pomoglo u donošenju zaključaka o nekoj temi i uvelike se oslanja na opažanja i zaključke, umjesto da pokušava izravno kvantificirati podatke. Na kvantitativno istraživanje, s druge strane, obično se oslanjaju prirodne znanosti – a ponekad i društvene znanosti – za izravno mjerenje rezultata istraživanja, često dodjeljujući točna mjerenja. Između ova dva ekstrema nalazi se semi-kvantitativna analiza, koja podacima pripisuje približna mjerenja, a ne točno mjerenje. Često se koristi u slučajevima kada izravno mjerenje nije moguće, ali je zaključivanje neprihvatljivo, polukvantitativna analiza ima mnoge primjene kako u prirodnim tako iu društvenim znanostima.
Primjer bi bio ako proizvodni pogon proizvodi pet puta više guma za automobile nego za kamione, koristi se polukvantitativna analiza, a ne analiza koja daje apsolutnu vrijednost. Umjesto toga, apsolutna vrijednost definirana kvantitativnim metodama istraživanja iznosila bi točan broj kamionskih i automobilskih guma proizvedenih svaki dan od početka proizvodnje u tvornici. Stoga, semi-kvantitativna analiza nije vođena preciznošću, već je približno povezana. Korištenje takvih analitičkih metoda omogućuje istraživačima i znanstvenicima primjenu kvantifikacije tamo gdje je korisna pouzdana ideja mjerenja, iako točna mjerenja nisu moguća. Analiza je posebno korisna u slučajevima kada kvantificirani podaci mogu povremeno fluktuirati.
Povijesna znanstvena studija jedna je od takvih primjena semi-kvantitativne analize. Na primjer, ako meteorolog želi utvrditi godišnju prosječnu temperaturu određenog zemljopisnog mjesta, on ili ona će prikupiti zapise o temperaturama koje sežu unatrag koliko će zabilježena povijest otkriti. Koristeći te podatke, zajedno s trenutnim mjerenjima temperature, on ili ona će ustanoviti raspon temperatura koje odražavaju varijance tijekom cijele godine. Prihvatljivije je koristiti semi-kvantitativnu analizu u ovom trenutku, umjesto pokušaja točne kvantifikacije, jer temperature variraju i godišnje i tijekom godine zbog raznih čimbenika.
Genetičari također široko koriste semi-kvantitativnu analizu, budući da točna atribucija DNK često nije moguća, ali će umjesto toga pasti s nizom vjerojatnosti. Na primjer, u forenzičkoj znanosti kada se analizira uzorak DNK, a zatim uspoređuje s drugim uzorkom DNK, rezultati se izražavaju u postocima vjerojatnosti da postoji ili ne postoji podudaranje. Iako nije 100 posto, takva analiza pruža blisku sigurnost ili aproksimaciju na koju se općenito može pouzdati.