Pomak polova odnosi se na Zemljino magnetsko polje koje obrće svoj polaritet. Kad bi se danas dogodio magnetski preokret, kompasi bi usmjeravali na jug, a ne na sjever.
U posljednjih 15 milijuna godina znanstvenici su otkrili da su se ti pomaci događali četiri puta svakih milijun godina. Iako je to u prosjeku jednom svakih 1 250,000 godina, promjene se ne događaju u redovitim intervalima. Tijekom jednog razdoblja u kredi, polaritet je ostao konstantan čak 30 milijuna godina, iako se vjeruje da je to anomalija. Posljednji pomak polova dogodio se prije 790,000 godina, zbog čega su neki znanstvenici vjerovali da će Zemlja doći, dok drugi nagađaju da je preokret već u tijeku.
Dinamički procesi koji se odvijaju duboko unutar planeta stvaraju Zemljino magnetsko polje. Jezgra od rastaljenog željeza okružuje unutarnju jezgru od čvrstog željeza, a svaka se okreće različitom brzinom. Njihova interakcija, a možda i drugi geofizički procesi koji još nisu shvaćeni, stvaraju ono što znanstvenici nazivaju “hidromagnetski dinamo”. Ovo samostalno električno polje djeluje na neki način poput divovskog magneta.
Zemljino magnetsko polje proteže se u svemir na desetke tisuća milja od polova planeta. Ne samo da štiti planet od sunčevog zračenja, već igra temeljnu ulogu u cjelokupnoj klimi, vremenskim obrascima i migracijskim navikama životinja. Ako bi se polovi trenutačno preokrenuli, uništenje bi bilo globalno, od potresa i vulkanskih erupcija do topljenja arktičkog leda i velikih poplava. Dokazi upućuju na to da se pomaci polova događaju postupno, međutim, traje između 1,000 i 28,000 godina. Posljednja četiri japanke trajala su oko 7,000 godina.
Dokazi za te pomake došli su neočekivano 1950-ih tijekom istraživanja morskog dna koje se širi duž srednjeatlantskog grebena. Ovdje rastopljeni materijal buja, hladi se i stvrdnjava, stvarajući novu morsku koru, gurajući staru koru prema van. Magnetske čestice ili željezni oksidi u lavi djeluju poput sićušnih iglica kompasa, poravnavajući se s magnetskim poljem, ostavljajući trajni zapis polariteta Zemlje u vrijeme stvaranja kore. Čitajući orijentaciju oksida na različitim udaljenostima od točke bujanja, znanstvenici se mogu “ogledati u prošlost”. Ono što su otkrili bile su prugaste ili izmjenične trake – razdoblja preokreta kroz povijest.
Neki istraživači vjeruju da je danas u tijeku pomak polova jer se magnetsko polje smanjilo u intenzitetu za čak 10% – 15% tijekom posljednjih 150 godina, pri čemu se stopa raspadanja znatno povećava posljednjih godina. Ako se ovaj trend nastavi, magnetsko polje će nestati za 1,000 do 2,000 godina. Slabljenje magnetskog polja preteča je pomaka, iako se priznaje da se propadanje struje također može pripisati drugim nepoznatim uzrocima ili se može preokrenuti.
U slučaju pomaka polova, nakon što magnetsko polje dovoljno oslabi, smjerovi polja prolaze kroz promjenu od gotovo 180° prije nego što ojačaju i stabiliziraju se u novoj orijentaciji. Znanstvenici zapravo ne znaju koliko dugo taj proces traje, ali ono što se zna je da traje dvostruko duže na polovima nego na ekvatoru. Dakle, dok bi kompasi na srednjim geografskim širinama mogli usmjeravati na jug nakon 3,000-godišnjeg prijelaza, kompasi na polovima bi i dalje bili usmjereni na sjever još 3,000 godina.
Stvarni mehanizmi iza ovog fenomena još uvijek su nepoznati. Neke teorije sugeriraju da bi udari kometa mogli igrati ulogu; drugi, da je magnetsko polje inherentno sklono japancima. Konačni odgovori čekaju bolje razumijevanje dinamike ovog vrlo fascinantnog geofizičkog fenomena.