Dodatna kost je dodatna kost koja se nalazi u statistički značajnom postotku populacije, ali ne kod svih. Većina ljudi ima 206 kostiju u svojim kosturima, ali neki imaju i nekoliko dodatnih, a one mogu ostati neotkrivene sve dok pacijent ne doživi ozljedu ili do smrti, kada to patolog može identificirati na pregledu. Šake i stopala najčešće su mjesta za pomoćne kosti, a ponekad su toliko male da se ne mogu uočiti na rendgenskom pregledu kostura.
Pomoćne kosti nastaju tijekom fetalnog razvoja. Kako kosti počnu okoštavati, ponekad zasebna kost okoštava u blizini ili se kost u razvoju ne uspijeva spojiti s pratećim segmentom. Ruke i stopala uobičajena su mjesta za pomoćnu kost jer sadrže veliki broj malih kostiju, pružajući puno prostora za varijacije u razvoju skeleta. Neki primjeri uključuju os trigonum, os peroneum i pomoćnu navikularnu kost u stopalu.
Mnogi pacijenti ne osjećaju nikakve simptome kao rezultat njihovih pomoćnih kostiju. Kosti se normalno razvijaju, artikuliraju sa susjednim strukturama i ne predstavljaju probleme. Ponekad postanu problem nakon fizičke traume, jer liječnik može zamijeniti dodatnu kost kao dokaz prijeloma. Ortopedski kirurzi mogu koristiti referentne slike kako bi vidjeli pokazuje li rendgenska snimka pomoćnu kost ili ukazuje na prisutnost stvarnog prijeloma.
Drugi pacijenti mogu imati problema kao rezultat akcesorne kosti. Kost je mogla slobodno plutati, brusiti se o druge kosti i uzrokovati probleme sa zglobovima. Pacijenti mogu osjetiti bol i iritaciju ili mogu otkriti da kost stvara iskrivljen fizički izgled. U tim slučajevima kirurg može ukloniti kost kako bi vratio normalan izgled i funkciju te riješio problem.
Kada liječnik identificira pomoćnu kost kao dio istrage o drugom medicinskom problemu, može to zabilježiti u pacijentovom kartonu kako bi se uvjerila da su drugi pružatelji njege svjesni, ali dodatne radnje nisu potrebne. Ako postoji obiteljska povijest pomoćnih kostiju, genetičari i istraživači mogu biti zainteresirani za proučavanje obitelji kako bi vidjeli mogu li pronaći genetsku vezu. To može biti od općeg znanstvenog interesa i također može pružiti koristan uvid u ljudsku genetiku i nasljeđivanje određenih osobina. Ljudi koji predaju uzorke za istraživanje obično to čine bez naknade i istraživači će ih kontaktirati ako otkriju bilo što od interesa ili zabrinutosti tijekom proučavanja uzoraka.