Dodatna olakšica je pomoć koju daje sud kada osoba podnese zahtjev nakon druge pravne stvari, obično razvoda. U jednostavnom primjeru, osoba koja podnese zahtjev za razvod može također zatražiti pomoćnu olakšicu u obliku uzdržavanja za dijete kako bi pomogla platiti brigu o djetetu. Ova se olakšica smatra “pomoćnom” ili sekundarnom jer ovisi o drugoj pravnoj stvari; ako razvod nije odobren, ne bi bilo potrebe za olakšom.
Iako se ovaj izraz često koristi za označavanje financijske pomoći u obliku preraspodjele imovine, uzdržavanja djece ili alimentacije, pomoćna olakšica zapravo je šira od ove. To također može uključivati pitanja poput odlučivanja o skrbništvu nad djetetom ili davanja drugih pravnih naloga za ponašanje obiju strana nakon razvoda. Cilj je rješavati primarnu stvar zahtjevom za razvod, a rješavati dodatne probleme putem zahtjeva za oslobađanje.
Ljudi također mogu zatražiti pomoćnu pomoć kada podnose zahtjev za poništavanje pravnog odnosa, tretirajući ga kao da nije postojao uz obrazloženje da nije bio valjan kada je nastao. Ako ljudi mogu pokazati da imaju financijske ili druge veze kao rezultat njihovog poslovnog odnosa, iako se tretira kao da nije postojao, mogu imati pravo na naknadu. Na primjer, kada ljudi ponište brak, oni mogu imati zajedničku imovinu ili imati djecu, a sud može uskočiti da pruži pomoć u odlučivanju o tome kako treba rješavati ta pitanja.
Opseg pomoćne olakšice razlikuje se ovisno o nadležnosti. U nekim se regijama razmatra pitanje krivnje, a netko za koga se smatra da je kriv možda će morati platiti štetu. U drugima se krivnja ne pripisuje, a sud se usredotočuje na najpravičniju podjelu imovine i odgovornosti. Ljudi mogu tvrditi da im doprinosi u braku daju pravo na naknadu, kao što se vidi kada roditelj koji ostaje kod kuće traži alimentaciju i uzdržavanje za dijete od drugog roditelja nakon rastave.
Kada ljudi traže pomoćnu pomoć, sud razmatra zahtjev i donosi nalog na temelju iznesenih argumenata. U nekim slučajevima ljudi se sastanu prije nego što iznesu predmet na sud kako bi dogovorili sporazum za koji smatraju da je pošten i razuman, te ga prezentiraju na sudu kao predstavku. Sudac može odobriti sporazum i izdati sudski nalog da ga finalizira, dopuštajući objema stranama da nastave sa svojim životom nakon razvoda.