Što je ponavljanje govora?

Kada ljudsko biće ponavlja ono što je druga osoba rekla, to je ponavljanje govora. Iako ovo može zvučati beznačajno, ponavljanje zapravo igra vitalnu ulogu u usvajanju jezika male djece. Vokalno oponašanje nastaje u jezičnom razvoju prije razumijevanja govora. Ponavljanje govora počinje već u 12. tjednu kroz ono što se obično naziva brbljanjem. Do otprilike dvije godine života djeca stvaraju monologe u kojima ponavljaju i manipuliraju frazama i rečenicama koje su čula. Oni koriste ovu vrstu igre riječi kako bi prešli s ponavljanja na razumijevanje. Sposobnost korištenja ponavljanja također je važna za stariju djecu i odrasle. Kontinuirani razvoj jezika, kao što je učenje novog vokabulara ili usvajanje drugog jezika, obično zahtijeva sposobnost oponašanja drugih prije nego što dođe do usvajanja jezika ili riječi.

Godine 1874. Carl Wernicke je iznio tvrdnju da je sposobnost oponašanja govora igrala sastavnu ulogu u usvajanju jezika. Naveo je da ponavljanje govora daje osnovu za izvorne i duže rečenice te da oponašanje jezika navodi djecu na analizu jezičnih pravila, izgovornih obrazaca i konverzacijske pragmatike govora. Kada djeca imaju ovu jezičnu osnovu, tada mogu početi prelaziti na percepciju govora, odnosno značenje. Od djece se zahtijeva da vrlo brzo uče izgovor i upotrebu tisuća riječi. Ako ne mogu koristiti ponavljanje govora, prema Wernickeu, ne mogu naučiti jezik.

Postoje dva toka moždane kortikalne obrade za stvaranje usvajanja jezika. Ponavljanje govora događa se u dorzalnom toku obrade govora. Ovo je odgovorno za preslikavanje zvuka na motorni prikaz, inače poznat kao govor. Drugi tok kortikalnog procesa je tok obrade ventralnog govora. Trbušni tok je odgovoran za preslikavanje zvuka u značenje. Dorzalni govorni put povezuje područja mozga gdje se nalaze dorzalni i ventralni tok. Zrcalni neuroni se obično također uvode kada se govori o ponavljanju govora. To su neuroni u mozgu koji se aktiviraju kada životinja djeluje i promatra istu akciju u drugoj. Stoga zrcalni neuroni pružaju vezu između ponavljanja i percepcije govora.

Čin kopiranja tuđeg govora ne samo da daje ljudima početke usvajanja jezika, već je i osnova za regionalne dijalekte, strane naglaske i intonaciju. Ponavljanje govora odgovorno je za visinu tona, ton i emocije. Kroz ponavljanje ljudi znaju kako isporučiti jezik u različitim oblicima, kao što su pjesma, vikanje i šaputanje. Ponavljanje govora često prethodi čovjekovoj sposobnosti razumijevanja jezika i stjecanja sposobnosti komuniciranja s drugima.