Porculan je vrlo tvrda, prozirna bijela keramika koja se proizvodi u Kini od 600-ih godina, a u Europi od 1700-ih. Budući da je bio povezan s Kinom i često se koristio za izradu delikatnih tanjura, šalica, vaza i drugih umjetničkih djela, ponekad je poznat kao “fin porculan”. Neki obrtnici prave razliku između tvrdog porculana, izrađenog u tradicionalnom kineskom stilu, i porculana od meke paste, tvrdeći da je samo meka pasta pravi porculan, ali većina ostatka svijeta te pojmove koristi naizmjenično.
Glina se stoljećima koristila za izradu posuđa i likovne umjetnosti, a korijeni porculana počeli su u dinastiji Han, kada su kineski obrtnici prvi spojili bijelu kaolinsku glinu s vrstom mljevenog granita i pekli je na iznimno visokim temperaturama. Rezultat je bio elastičan, proziran, rezonantan, prekrasan komad keramike. Tehnika je dodatno poboljšana tijekom dinastije Tang, oko 6oo nakon Krista, kako bi se stvorili jaki, tanki zidovi koji su bili uistinu prozirni. Europski avanturisti bili su očarani jedinstvenim i lijepim materijalom, koji je izgledao drastično drugačiji od tadašnje proizvodnje, te su ga pokušali replicirati.
Rani europski rezultati u dupliciranju keramike rezultirali su porculanom od meke paste izrađenim od gline i silikata. U 1700-ima, njemačka tvrtka za keramiku uspješno je napravila koštani porculan, koji je vrlo sličan pravom porculanu, miješanjem kalcificiranih kostiju, gline i feldspata. Koštani porculan iznimno je izdržljiv i relativno jednostavan za izradu, te je postao popularan izbor u mnogim zemljama engleskog govornog područja, iako se pravi porculan preferira u većem dijelu Europe i Azije. Velika Britanija i Njemačka proizvode velike količine i za upotrebu u Europi i za izvoz u druge zemlje.
Porculan počinje s blijedom glinom, poput porculanske bijele, koja ima mala, čvrsta zrna koja se dalje melju tako da budu ravnomjerna. Materijali poput stakla, feldspata i granita melju se s glinom prije nego što se u smjesu doda voda kako bi se mogla obrađivati. Glina se oblikuje u željeni oblik prije nego što se peče u peći za biskvit na umjerenim temperaturama. Nakon biskviranja, nanose se glazure i predmet se peče na visokoj temperaturi, što rezultira stopljenim, jakim komadom keramike koji je nježan, proziran i vrlo koristan. Osim što se koristi za posuđe, porculan se također koristi za izradu električnih izolatora, pločica, kupaonskih uređaja i umjetnih zuba.