Što je poremećaj identiteta tjelesnog integriteta?

Poremećaj identiteta tjelesnog integriteta (BIID) je medicinsko stanje u kojem se pacijent osjeća primoran amputirati jedan ili više zdravih udova. Pacijente također mogu privući invalidnosti kao što su sljepoća ili paraplegija. Ozbiljna istraživanja poremećaja identiteta tjelesnog integriteta započela su kasnih 1990-ih, kada su ga psiholozi prepoznali kao stanje slično kao i poremećaj rodnog identiteta. Za ljude koji nisu upoznati s poremećajem identiteta tjelesnog integriteta, stanje može izgledati vrlo zbunjujuće.

Kao što je slučaj s poremećajem rodnog identiteta, čini se da poremećaj identiteta tjelesnog integriteta počinje u djetinjstvu. Od malih nogu pacijent ima osjećaj nepotpunosti za koji smatra da se može riješiti samo uklanjanjem uda ili drastičnom preinakom tijela. Korijeni stanja nisu u potpunosti shvaćeni, iako su postavljene brojne teorije. Kako pacijent stari, misli i čežnje povezane s tim stanjem mogu biti vrlo izolirajuće, jer pacijent može vjerovati da se sam osjeća tako.

Budući da poremećaj identiteta tjelesnog integriteta nije široko shvaćen u općem društvu, pacijent se može osjećati tjeskobno, depresivno i frustrirano, baš kao i transrodne osobe. On ili ona mogu pokušati potisnuti nagone u pokušaju da se uklope, ili krenuti u suprotnom smjeru, pretvarajući se da je amputacija već izvršena. Neki ljudi s ovim stanjem izražavaju ljubomoru kada vide amputirance i na kraju mogu tražiti izbornu amputaciju.

Većina kirurga i medicinskih stručnjaka neće ponuditi izbornu amputaciju i slične postupke jer smatraju da je to protivno medicinskoj etici. Kao rezultat toga, pacijenti s poremećajem identiteta tjelesnog integriteta često imaju problema s pronalaskom liječenja. Neki pokušavaju sami amputirati svoje udove, što je potencijalno vrlo opasno rješenje. Drugi mogu posjetiti podzemne praktikante, koji možda neće raditi u sigurnim uvjetima. Češće, pacijent teško ozlijedi dotični ud, u nadi da će prisiliti liječnika na amputaciju.

Dr. Michael First bio je jedan od prvih medicinskih stručnjaka koji je prepoznao i pokušao definirati stanje, u nadi da će liječenje učiniti dostupnim pacijentima kojima je potrebno. Definicija stanja bit će uključena u DSM-V, koji je predviđen za publikaciju 2012. godine. Uključivanje u DSM-V učinit će to stanje mnogo lakšim za liječenje, jer će ga medicinska zajednica više prepoznati. Pacijenti s poremećajem identiteta tjelesnog integriteta nadaju se da bi im jednog dana mogli biti dostupni izborni kirurški zahvati koji će im pomoći, slično kao operacija promjene spola koja se koristi za liječenje osoba sa spolnom disforijom.