Poremećaj izbjegavanja, točnije poznat kao poremećaj izbjegavanja osobnosti (APD) ili anksiozni poremećaj osobnosti, psihološko je stanje koje karakterizira ekstremna socijalna inhibicija i sramežljivost. Osobe koje pate od ovog stanja obično se osjećaju vrlo neugodno u javnim situacijama, te su skloni izbjegavati društvenu interakciju i kontakt s drugim ljudima. Poremećaj izbjegavanja nije isto što i antisocijalni poremećaj osobnosti, u kojem ljudi preziru društvena pravila i norme.
Za identifikaciju poremećaja izbjegavanja može se koristiti niz kriterija. Prvi je sklonost izbjegavanju društvene interakcije, često uz svijest da se određene stvari žrtvuju izbjegavanjem kontakta s drugim ljudima. Pacijenti se također imaju tendenciju da se osjećaju neadekvatno ili bezvrijedno, te nerado sklapaju prijateljstva ili se zbližavaju s ljudima jer se boje doživjeti odbacivanje. Društvena inhibicija je obilježje poremećaja izbjegavanja, kao i ekstremna osjetljivost na misli i postupke drugih ljudi.
Kada netko s poremećajem izbjegavanja komunicira s ljudima u društvu, on ili ona može djelovati vrlo sramežljivo i povučeno. Pacijent često postaje opsjednut procjenom vlastitog ponašanja, do te mjere da pacijent rijetko razgovara ili komunicira s drugima iz straha da će biti ocijenjen nedostojnim. Pacijenti također imaju tendenciju previše analizirati postupke drugih, pretvarajući bezazlene komentare u ozbiljne napade na karakter ili ne uspijevajući ispravno protumačiti izjavu. Strahovi od percipiranja kao društveno neugodnog mogu nažalost dovesti do toga da se pacijent ponaša na društveno neugodan ili nesposoban način.
Osobe s poremećajem izbjegavanja obično počinju osjećati simptome kao mlade odrasle osobe. Ponekad se stanje javlja kao odgovor na izoliranost ili otuđenje od strane vršnjaka, au drugim slučajevima nastaje spontano. U oba slučaja, pacijent se može identificirati kao usamljenik, izražavajući osjećaj otuđenja i nezadovoljstva. Poremećaj izbjegavanja često dovodi ljude da žive sami, a može se kombinirati sa stvarima kao što su anksiozni poremećaji ili opsesivno kompulzivni poremećaj.
Postoji niz pristupa liječenju poremećaja izbjegavanja koji se mogu istražiti s psihologom, psihijatrom ili drugim stručnjakom za mentalno zdravlje. Opsežne individualne terapije mogu se kombinirati s grupnom terapijom kako bi se istražio temeljni uzrok poremećaja i načini na koje se može riješiti društvena anksioznost i izbjegavanje. Neki pacijenti također imaju koristi od primjene terapije lijekovima u kombinaciji s drugim oblicima terapije. Ponekad će pacijenti možda morati vidjeti nekoliko terapeuta prije nego što pronađu pojedinca i pristup liječenju koji djeluje.