Poremećaj ekspresivnog jezika je stanje u kojem se osoba teško izražava jezikom, kako u govoru tako iu pisanju. Ljudi s poremećajem izražajnog jezika obično imaju normalnu ili gotovo normalnu inteligenciju i razumiju riječi koje čuju ili čitaju, ali imaju poteškoća u korištenju tih riječi kako bi se izrazili drugima. Poremećaj izražajnog jezika prilično je čest razvojni problem u djece, ali se također nalazi i kod odraslih koji su pretrpjeli traumatsku ozljedu mozga, moždani udar ili napadaje. Ako osoba također ima problema s razumijevanjem onoga što čuje ili čita, zapravo može imati miješani receptivno-ekspresivni jezični poremećaj. Liječnik ili razvojni stručnjak će utvrditi jesu li daljnja ispitivanja prikladna i mogu uputiti pacijenta logopedu na daljnje testiranje.
Važno je napomenuti da se poremećaji ekspresivnog i receptivnog jezika razlikuju od govornih problema. Poremećaji govora uključuju fizičke strukture usta, jezika ili glasa; osoba s poremećajem govora ima problema s fizičkim tvorbom riječi. Jezični poremećaji uključuju područje mozga koje kontrolira obradu jezika i komunikaciju. Receptivni jezik je sposobnost tumačenja i smisla komunikacije koju primate, a ekspresivni jezik je sposobnost izražavanja svojih ideja i misli drugima. Budući da različita područja mozga kontroliraju receptivnu i ekspresivnu jezičnu obradu, moguće je imati poteškoća samo u jednom od tih područja, ali i dalje imati normalne ili iznad normalne sposobnosti inteligencije i rasuđivanja u svim ostalim područjima.
Poremećaje ekspresivnog jezika često dijagnosticira logoped. Testiranje će uključivati i verbalne i neverbalne testove inteligencije kako bi se isključila druga stanja kao što su mentalna retardacija ili globalno kašnjenje u razvoju. Testovi sluha obično će biti uključeni kako bi se isključila gluhoća ili oštećenje sluha, što također može ometati normalan razvoj govora. Ako testiranje pokaže značajnu razliku između receptivnih i ekspresivnih jezičnih vještina, patolog će tada pokušati utvrditi koliko ozbiljno poremećaj utječe na svakodnevni život pacijenta prije postavljanja konačne dijagnoze.
Liječenje poremećaja izražajnog jezika uključuje tehnike jezičnog treninga koje su prilagođene dobi pacijenta i društvenim okruženjima. Pacijenti obično primaju izravnu, individualnu logopedsku terapiju za razvoj jezičnih i društvenih vještina. Roditelji i učitelji ponekad se također educiraju kako bi jezične vještine mogli ugraditi u djetetovu svakodnevnu igru i školske aktivnosti. U nekim slučajevima može se preporučiti psihološko savjetovanje za rješavanje povezanih emocionalnih problema koji proizlaze iz djetetove frustracije i društvene izolacije.
Većina djece koja imaju izražajno jezično kašnjenje bez drugih uvjeta s vremenom će razviti normalne jezične vještine. Govorna terapija je vrlo učinkovita, pogotovo ako se započne rano. Prognoza za odrasle koji razviju poremećaj izražajnog jezika nakon ozljede mozga varira ovisno o ozbiljnosti oštećenja mozga. Neki se pacijenti potpuno oporave nakon terapije, ali kod drugih jezični problemi mogu trajati godinama. Svatko tko sumnja da oni ili netko koga poznaju imaju poremećaj izražajnog jezika trebao bi se obratiti liječniku radi procjene i upućivanja.