Većina medicinskih stručnjaka ne smatra kompulzivni poremećaj laganja sam po sebi psihijatrijski poremećaj. Umjesto toga, kompulzivno laganje se općenito smatra simptomom druge mentalne bolesti. Međutim, nisu svi kompulzivni lažljivci psihički bolesni. Ljudi koji kompulzivno lažu često to čine iz navike, a mnogi su tu naviku možda razvili rano u životu, vjerojatno zbog nestabilnog ili negativnog kućnog okruženja zbog kojeg je kompulzivno laganje bilo potrebno. Osobe koje pate od takozvanog poremećaja kompulzivnog laganja obično znaju da lažu, a mogu lagati iz više razloga, uključujući nisko samopoštovanje, potrebu za pažnjom ili želju da preduhitri druge. Kompulzivni lažljivci također mogu lagati jednostavno zato što im se govorenje istine mogu osjećati nepoznato i neugodno.
Mnogi stručnjaci ne smatraju kompulzivni poremećaj laganja zasebnim poremećajem ponašanja ili mentalnim poremećajem. Kompulzivno laganje može se manifestirati kao simptom mentalne bolesti, kao što je bipolarni poremećaj ili granični poremećaj osobnosti. Mnogi ljudi koji kompulzivno lažu ne pate od mentalne bolesti koja se može provjeriti. Ti ljudi možda lažu kako bi tražili pozitivnu pozornost od onih oko sebe, osobito ako pate od lošeg osjećaja vlastite vrijednosti.
Mnogi ljudi kompulzivno lažu iz straha od negativnih posljedica govorenja istine. Drugi mogu lagati tražeći materijalne ili društvene koristi za koje vjeruju da ih ne bi mogli steći govoreći istinu. Drugi pak mogu lagati jednostavno zato što uživaju u uzbuđenju laganja.
Mnogi stručnjaci razlikuju kompulzivno laganje od patološkog ponašanja laganja. Vjeruje se da patološki lažljivci lažu uglavnom kako bi ojačali svoju vrijednost u očima drugih. Patološki lažljivci s vremenom mogu često povjerovati u vlastite laži.
Osobe koje pate od poremećaja kompulzivnog laganja zbog mentalne bolesti često pokazuju druge mentalne i fizičke simptome koji ukazuju na mentalnu bolest. Ovi lažljivci često nemaju kontrolu nad svojim lažljivim ponašanjem i obično će se nastaviti držati laganja čak i kada laganje postane štetno, a ne korisno.
Kompulzivno lažljivo ponašanje se može liječiti, ali je obično potreban psihijatar kako bi se utvrdilo je li laganje simptomatično za temeljnu mentalnu bolest ili jednostavno posljedica dugotrajne navike. Liječenje temeljnog mentalnog poremećaja može pomoći u rješavanju lažnog ponašanja, ali terapija može koristiti i onima koji kompulzivno lažu zbog temeljnih problema sa samopoštovanjem ili negativnih iskustava u ranom životu.