Što je poremećaj ovisnosti o internetu (IAD)?

Poremećaj ovisnosti o internetu (IAD) započeo je kao smicalica, termin koji je skovao dr. Ivan Goldberg 1995. godine, po uzoru na patološko kockanje prema četvrtom izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika za mentalne poremećaje (DSM-IV). Unatoč šali, navijači su ozbiljno shvatili “poremećaj” zbog vrlo stvarne opsesije koju mnogi ljudi imaju raznim online aktivnostima. Poremećaj ovisnosti o internetu kasnije je zaživio vlastitim životom, od obične prijevare do potencijalne bolesti za koju mnogi vjeruju da ima korijene u stvarnosti.

Pobornici često dijele poremećaj ovisnosti o internetu u kategorije koje odražavaju različite vrste online ovisnosti koje se dosljedno izražavaju izvan granica velikodušnog interesa ili posvećenog hobija. Kategorije kao što su neprikladna posvećenost društvenim mrežama ili blogovanju, opsesivno igranje igara, uobičajena pornografija i neprestana kupovina su neki od primjera.

Najmanje jedna istraživačica (i koautorica knjige Breaking Free Of The Web: Catholics And Internet Addiction), Kimberly Young, PSY. D., podržava uključivanje poremećaja ovisnosti o internetu u nadolazeće peto izdanje DSM-a. Američka liječnička udruga (AMA), međutim, nije dala preporuku tijelu odgovornom za ažuriranje priručnika (Američka psihijatrijska udruga), osim što je preporučila daljnja istraživanja o tome što razlikuje “prekomjernu upotrebu” od “ovisnosti”. Opće protivljenje prepoznavanju IAD-a kao bona fide poremećaja uvelike se temelji na stajalištu koje ovisnost o internetu pripisuje postojećim poremećajima kao što su depresija, poremećaj pažnje (ADD) i kompulzivni poremećaji, pri čemu su nezdravo online ponašanje nusproizvod ovih utvrđenih bolesti. .

Jedna zabrinutost zbog klasificiranja poremećaja ovisnosti o internetu kao legitimne bolesti usredotočuje se na industriju osiguranja. Protivnici tvrde da se liječenje, kada se traži, već nudi identificiranjem problema kao jedne od gore navedenih osnovnih bolesti. Uspostavljanje nove bolesti temeljene na prekomjernoj uporabi interneta moglo bi izazvati pravu poplavu neozbiljnih tvrdnji.

Studija iz 2005. koju je proveo IDC iz Framinghama Mass., podružnice vodeće svjetske tvrtke za istraživanje tehnologije, International Data Group (IDG), procjenjuje da je 30% do 40% korištenja interneta na radnom mjestu nevezano za posao. Studija iz 2006. provedena na Sveučilištu Stanford pokazala je da jedna od osam ispitanih osoba pokazuje jedan ili više znakova ovisnosti o internetu. Pretpostavimo li na trenutak da IAD ulazi u DSM-IV kao poremećaj, što bi se moglo dogoditi kada se zaposlenik više puta ukori zbog krstarenja internetom, čavrljanja, slanja e-pošte ili igranja igrica? Mogu li poslodavci na kraju dati novac za osiguranje kako bi liječili ono što bi jednostavno mogli biti lijeni zaposlenici? Kako bi takva klasifikacija ‘korištenja interneta kao zlouporabe’ mogla utjecati na krajnji rezultat malih i velikih poduzeća? Premija osiguranja zaposlenika i franšiza? Ili bi?
Barem jedan čovjek ne čeka službenu klasifikaciju. U predmetu Pacenza protiv IBM Corp., br. 04 CIV. 5831 (SDNY 27. srpnja 2004.), James Pacenza je podnio tužbu od pet milijuna dolara protiv bivšeg poslodavca IBM Corp. zbog nezakonitog otkaza, pozivajući se na Zakon o Amerikancima s invaliditetom. Pacenza je otpušten zbog svoje sklonosti posjećivanju soba za odrasle na poslu. Vijetnamski veteran, Pacenza tvrdi da je posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) doveo do uključivanja u sobe za razgovor za odrasle kao način za ublažavanje stresa. To je pak dovelo do ovisnosti o seksu. Pacenza vjeruje da je IBM trebao osigurati liječenje njegove ovisnosti, a ne da ga otpusti.
Centar za oporavak od ovisnosti o internetu u Bradfordu, Pennsylvania, pruža popis različitih znakova upozorenja poremećaja ovisnosti o internetu. Sukladno tome, potvrdni odgovor na pet ili više od ovih znakova upozorenja stavlja jednog u logor IAD-a. Neki od znakova uključuju preokupaciju na internetu do isključivanja gotovo svega ostalog u životu, redovito provođenje više vremena od predviđenog na internetu, skrivanje aktivnosti na mreži od voljenih osoba ili poslodavaca, ugrožavanje poslova ili veza zbog ovisnosti i osjećaj nelagode prilikom pokušaja ostati izvan mreže.
Ako ste zabrinuti zbog količine vremena koje provodite na internetu, stručna pomoć je dostupna čak i bez formalne klasifikacije poremećaja ovisnosti o internetu. Razgovarajte sa savjetnikom ili posjetite internetske resurse za više informacija.