Što je poremećaj ponašanja?

Kod djece i tinejdžera jedna mentalna bolest koja se može pojaviti je poremećaj ponašanja. Ovo stanje, koje se češće javlja u muške djece, obilježeno je raznim ponašanjima koja su destruktivna za sebe i druge. Djeca s ovom bolešću imaju velike probleme kod kuće i u školi jer se mogu redovito ponašati na brojne štetne načine. Ovaj se poremećaj smatra istinskom mentalnom bolešću, i kao takav, liječenje mentalnog zdravlja predstavlja najbolje sredstvo za izlječenje; izlječenje je sasvim moguće, pogotovo kada liječenje započne rano, a djeca koja dobiju pomoć mogu imati normalno ponašanje kao odrasli.

Postoji nekoliko tipova ponašanja koji su simptomatski za poremećaj ponašanja, ali treba napomenuti da jedna incidencija lošeg ponašanja ne ukazuje nužno na ovu bolest. Umjesto toga, vjerojatni su ponovljeni postupci. Ta djela mogu uključivati ​​agresiju prema ljudima ili životinjama, djela nasilja nad imovinom kao što je paljenje požara ili oštećenja drugih vrsta, nepoštivanje kućnih ili školskih pravila koje je značajno i dokaze namjernog laganja ili prijevare koji se redovito javljaju.

Djeca mogu razviti ovaj poremećaj u ranom djetinjstvu ili se može pojaviti u tinejdžerskim godinama, a istraživači su otkrili da je često prisutan s drugim stanjima. Može se pojaviti u djeteta s poremećajem pažnje i hiperaktivnošću, sindromom posttraumatskog stresa i drugim mentalnim bolestima poput anksioznosti, depresije, shizofrenije ili bipolarnog poremećaja. Jasno je da postoje veći problemi s dva stanja koja se javljaju zajedno, ali ne smatra se da jedno stanje uzrokuje drugo, a u mnogim slučajevima djeca imaju jedan od ovih povezanih poremećaja bez poremećaja ponašanja.

Nakon što se prepozna, a može biti teško ne primijetiti poremećaj ponašanja zbog ozbiljnosti problema u ponašanju, početak liječenja je iznimno važan. Ovo nije tretman koji se može vješto riješiti samo terapijom lijekovima, iako bi lijekovi mogli biti dio rješenja. Obično je potrebna i dugotrajna terapija koja će se možda morati poduzeti na nekoliko razina. Roditelji će morati biti uključeni u neke od terapijskih procesa kako bi mogli uspješno raditi s djetetom s ovim stanjem, a zahvaćeno dijete ili tinejdžer također će zahtijevati individualnu terapiju.

Budući da ova mentalna bolest predstavlja potencijalni rizik za vršnjake, možda će se trebati pozabaviti njezinom prisutnošću u obrazovnom okruženju. Djeca s ovim stanjem mogu se smatrati djecom s posebnim obrazovanjem i mogu pohađati alternativne škole u kojima postoji bolja kontrola za zaštitu djeteta i njegovih/njezinih kolega iz razreda. Obrazovanje kod kuće je još jedna opcija, a kako se djetetovo ponašanje poboljšava, može se preporučiti povratak na redovnu nastavu.

Uzroci ovog stanja nisu u potpunosti shvaćeni niti objašnjeni, ali znanstvenici vjeruju da su identificirali neke potencijalne uzročne čimbenike. U određenim studijama procijenjena je funkcija mozga djece s poremećajem ponašanja, a čini se da su područja mozga koja su najviše povezana s izražavanjem empatije manje aktivna. To može značiti zanemarivanje posljedica postupaka ili osjećaja drugih, što olakšava agresivno djelovanje na razne načine. Treba napomenuti da to ne znači nužno da terapija neće djelovati u liječenju ovog stanja, ali dubina, duljina i rani počeci intervencije obično odgovaraju većem uspjehu.
Bez liječenja, izgledi za djecu s poremećajem ponašanja mogu biti izuzetno sumorni. Neki se kao odrasli mogu razviti u sociopate ili psihopate. Stoga je iznimno važno da dođe do rane intervencije.