Ljudi su svakodnevno bombardirani informacijama na razne načine. Informacije nam dolaze vizualno putem pisanih riječi, slika i drugih medija, ali i putem slušnih sredstava kao što je izgovorena riječ. Ponekad tijelo ne može ispravno obraditi jednu ili više ovih vrsta informacija. To može biti posljedica poremećaja vizualne obrade, poremećaja slušne obrade ili oboje.
Postoje različite vrste poremećaja vizualne obrade, a najčešće se prepoznaju u djetinjstvu. To je zato što se toliko informacija danih u školama pruža na vizualan način, uključujući bilješke napisane na ploči, testove i udžbenike. Simptomi ovog poremećaja variraju ovisno o specifičnoj vrsti poremećaja koji osoba ima, a kod djece se mogu manifestirati kao loše ili ometajuće ponašanje. Jedini način da budete sigurni da osoba pati od nekog oblika poremećaja vizualne obrade jest posjetiti licenciranog medicinskog stručnjaka.
Jedna vrsta poremećaja vizualne obrade je nemogućnost prepoznavanja poznatih objekata. Osoba može vidjeti ili prepoznati samo dio predmeta, ili ga uopće ne prepoznati. Za djecu to može značiti da se ne mogu sjetiti broja naučenog jednog dana i pokazanog im sljedećeg dana.
Poremećaj vizualne prostorne obrade je kada osoba ne može razlikovati razmak između dva ili više objekata ili njihov međusobni odnos. Osobi s ovom vrstom poremećaja može biti teško razlikovati slova “p” i “q”, na primjer, jer oba zauzimaju isti prostor, ali su obrnuta. Također im može biti teško razlikovati nedostaje li dio ili cijeli objekt ili riječ. Na vratima možda nedostaje kvaka, ali osoba s ovim poremećajem možda neće primijetiti i nastaviti pokušavati otvoriti vrata kao da imaju kvaku.
Poremećaj vizualne motoričke obrade, koji može biti popraćen bilo kojom drugom varijantom, je nesposobnost osobe da se orijentira u prostoru oko predmeta i u skladu s njima snalazi. Takva osoba može biti označena kao “nespretna” ili “spretna” jer je udarila ili prevrnula predmete za koje nije prepoznala da su tamo. To može utjecati na sva područja života osobe i jedna je od najvećih sigurnosnih opasnosti za one s poremećajima vizualne obrade. Osoba s poremećajem vizualne motoričke obrade mogla bi, na primjer, staviti ruku na vrući plamenik ploče za kuhanje kada bi umjesto toga mislila da stavlja ruku na radnu ploču.
Kada se radi s djecom koja imaju poremećaj vizualne obrade, u učionici se može poduzeti niz koraka kako bi se prilagodila ova poteškoća u učenju. Mogu se koristiti velike tiskane knjige i mediji koji se koriste za blokiranje nepotrebnih vizualnih informacija. Papir s podignutim crtama može im pomoći u pisanju. Uklanjanje nepotrebnih informacija iz radnih listova i brošura, kao i promjena instruktorovog stila poučavanja tako da se više temelji na slušnom radu, također pomaže djetetu s ovim poremećajem da uspije.
Ako se sumnja na poremećaj vizualne obrade, najbolje je konzultirati se s liječnikom ili licenciranim liječnikom, koji tada može uputiti osobu specijalistu na testiranje. Ovo stanje se smatra smetnjom učenja, kao i senzornim oštećenjem, te se u skladu s tim treba prilagoditi u školi ili na poslu. Suradnja sa stručnjakom obično je preporučeni način djelovanja.