Porez na akumuliranu dobit je procjena poreza na dobit na štednju poduzeća koja prelazi određeni prag. Vlade očekuju da korporacije raspodijele najveći dio dobiti dioničarima u obliku dividendi, što vladi omogućuje da oporezuje raspodjelu dividendi na razini dioničara. Kada korporacija zadrži svoju dobit umjesto da raspodjeljuje dobit kao dividende, to narušava vladin očekivani porezni prihod. U slučajevima kada korporacija akumulira iznos iznad određenog praga, vlada nameće poseban porez na akumuliranu dobit kako bi nadoknadila prihod koji ne prima putem raspodjele dividende.
Struktura poreza na dobit ima obilježje koje se obično naziva dvostruko oporezivanje. Vlade zapravo dvaput oporezuju dobit poduzeća. Korporacija podnosi poreznu prijavu svake godine i plaća porez na dohodak na neto dobit po korporativnoj stopi. Zatim dijeli dio tog neto prihoda ili dobiti dioničarima u obliku dividendi. Vlada ponovno oporezuje taj novac na individualnoj razini jer dioničari moraju platiti porez na dividende primljene prilikom podnošenja pojedinačne porezne prijave.
Korporacije i dioničari uvijek traže načine za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja i smanjenje ukupnog poreznog opterećenja. Jedan od mehanizama koji su korporacije počele koristiti za minimiziranje porezne obveze bio je zadržavanje dobiti umjesto da je distribuiraju kao dividende. To bi povećalo gotovinu korporacije i obično bi imalo pozitivan utjecaj na cijenu dionica. Dioničari bi tada mogli prodati svoje dionice i na taj način ostvariti profit. Morali bi platiti porez na kapitalnu dobit na prodaju, ali je stopa poreza na kapitalnu dobit u pravilu mnogo manja od procjene na dividende.
Kako bi suzbile ovu praksu, vlade su uvele porez na akumuliranu dobit. Ovaj porez počinje kada korporacija ima višak gotovine koji ne može opravdati na temelju očekivane potrebe. Na primjer, korporaciji je dopušteno gomilati gotovinu ako očekuje da će morati isplatiti značajnu nagodbu u sudskom sporu u bliskoj budućnosti, ali ne može gomilati gotovinu samo kako bi omogućila svojim dioničarima da izbjegnu plaćanje poreza na dividende. Nakon što blagajna poduzeća prijeđe prag utvrđen poreznim zakonom u njegovoj nadležnosti bez odgovarajućeg opravdanja, ono mora platiti porez na akumuliranu dobit na taj iznos.
Još uvijek mogu postojati slučajevi u kojima korporacija odluči platiti porez na akumuliranu dobit umjesto da dopusti da dioničari budu oporezivani na dividende. Porezni se broj povremeno mijenja u svakoj jurisdikciji. Porezne stope koje se primjenjuju na dividende, kapitalnu dobit i akumuliranu dobit su promjenjive, a ispravan smjer za minimiziranje porezne obveze za korporaciju i njezine dioničare mora se ocjenjivati na kontinuiranoj osnovi.