Porez na grijeh je porez na određena dobra ili aktivnosti koje mnogi ljudi doživljavaju negativno. Uobičajeno je misliti da su alkohol i duhan podložni visokim porezima, a djelomično, prihod ostvaren od tih poreza pomaže nadoknaditi neke od negativnih učinaka koje mogu uzrokovati poput zdravstvenih problema. Takvi porezi nisu novi i imaju bogatu povijest u svijetu. Često, dok povećavaju prihod, oni su također dizajnirani da obeshrabruju upotrebu, iako to nije sasvim učinkovito.
U prošlosti se porez na grijeh nazivao drugim nazivima poput sumptuary tax ili sumptuary law. Ovi su zakoni trebali spriječiti ljude da se ponašaju na određeni način jer je to skuplje. Usprkos tom cilju, zakon o raskošnosti imao je tendenciju da bude razdjelnica u društvu, čineći pristup određenim ožalošćenim dobrima ili uslugama nedostupnim nižim klasama, dok je korištenje dobara i usluga od strane bogatijih pojedinaca pretvaralo u nešto poput statusnog simbola. Osim toga, raskošni zakon bi zasigurno mogao dati dojam licemjerja, kao na primjer poreze na prostituciju koje su ubirali pape kao dio svoje potpore.
Drugi naziv za porez na grijeh je pigovski porez, iako je ovaj izraz malo specifičan za određene poreze koji se stavljaju na neka tržišta. Ako tržište ima takozvane negativne eksterne učinke ili negativne učinke na potrošače kao što su nesreće pri vožnji u pijanom stanju, rak pluća ili teško zagađenje, porezi koji se stavljaju na tržišta ili ono što prodaju mogu smanjiti negativne eksterne učinke. Veći porez može obeshrabriti potrošnju i smanjiti one negativne učinke koji stvaraju brigu i zabrinutost.
Neki bi porez na grijeh dodatno definirali kao porez na luksuz. U nekim definicijama, vanjski prikazi luksuza kao što je kupnja skupog automobila ili aviona ili boravak u vrlo skupim mjestima za odmor opravdano se oporezuju. Ne radi se o tome da je korištenje u ovim slučajevima toliko obeshrabreno, već više da si ljudi koji planiraju potrošiti mnogo novca na luksuz zasigurno mogu priuštiti veće poreze na njega. Ipak, neki namjerno prikazivanje upadljive potrošnje smatraju graničnim grešnim.
Ono što svaka regija smatra porezom na grijeh može se razlikovati. Alkohol i duhan su uobičajene mete, ali i aktivnosti poput legalnog kockanja i prostitucije. Neki tvrde da oporezivanje nema povoljan učinak, već rezultira povećanjem ilegalnih aktivnosti. Možda će biti više interesa za kockanje, pušenje ili razmjenu s prostitutkama kada ljudi ne moraju plaćati dodatni novac, a zasigurno postoje neoporezive organizirane kriminalne skupine koje pružaju te stvari. S druge strane, mnogi se ili odriču onih stvari koje su previše oporezovane, ili plaćaju porez jer bi radije da njihovo ponašanje ostane legalno.