Porez na promet je porez koji izravno plaća kupac proizvoda i obično se temelji na postotku cijene artikla. Trošarina ima određeni iznos za određenu mjeru ili jedinicu artikla i ne povećava se niti smanjuje kada cijena varira. Porez na promet goriva koji se plaća na pumpi zapravo je trošarina ili kombinacija trošarine i poreza na promet koju naplaćuju savezne, državne i lokalne vlasti.
U Sjedinjenim Državama, savezna vlada nameće trošarinu po galonu na plin, dizel, benzin i mlazno gorivo. Osim toga, države nameću poreze na temelju ili paušalnog iznosa ili postotka. U mnogim jurisdikcijama grad ili županija dodaje dodatne poreze. Savezna vlada naplaćuje nešto manje za dizel nego plin, a znatno manje za benzin. Međutim, pojedine države se razlikuju, a neke naplaćuju više za dizel, dok druge ili jednako oporezuju sve vrste goriva ili nude popuste samo za alternativna goriva.
Savezna vlada u Kanadi naplaćuje tri poreza na gorivo: trošarinu koja ima određeni iznos po litri i dva poreza na promet, porez na robu i usluge (GST) i usklađeni porez na promet (HST). Ukida trošarinu na gorivo za grijanje. Osim toga, pokrajine i općine imaju slobodu dodavanja vlastite trošarine ili poreza na promet goriva. Mnoge zemlje, uključujući Kanadu i SAD, nameću dodatne poreze na gorivo na velika transportna vozila.
Cijene plina u zemljama Europske unije znatno su više od cijena u Sjevernoj Americi iz dva razloga: opskrbe i oporezivanja. Većina zemalja EU-a, s izuzetkom UK-a i Švicarske, postavlja niži porez na promet goriva na dizel nego na bezolovni benzin. UK naplaćuje dva poreza; federalni porez na promet goriva, odnosno trošarinu i porez na dodanu vrijednost (PDV) koji se dodaje cijeni pumpe. Znatno niži porez procjenjuje se na alternativna goriva kao što su prirodni plin, etanol i biodizel gorivo.
Porez na promet goriva metoda je koju vlade koriste kako bi pokušale usmjeriti ponašanje, kao što je obeshrabrivanje korištenja osobnih vozila visokim porezima ili poticanje prelaska na ekološki prihvatljivije alternative s nižim poreznim poticajima. Međutim, primarna svrha ovih poreza je prikupljanje prihoda. U većini jurisdikcija, savezni porez na promet goriva ulazi u opće prihode, s dijelom dodijeljenim za izgradnju i održavanje cesta. Države, pokrajine i lokalne jurisdikcije mogu donijeti zakone koji ograničavaju korištenje takvih sredstava u posebne svrhe, kao što su izgradnja cesta, nadogradnja javnih komunalnih usluga, financiranje projekata masovnog tranzita te energetsko istraživanje i razvoj.
Regije koje ovise o plinu ili naftu za potrebe grijanja općenito naplaćuju porez na promet goriva i na taj proizvod, iako su neka područja nastojala smanjiti ili eliminirati taj porez zbog nerazmjernog opterećenja koje može uzrokovati kućanstvima s nižim prihodima. Putnik na posao ponekad može koristiti alternativne mogućnosti kao što su parkiranje automobila i masovni prijevoz kako bi izbjegao povećane troškove goriva, ali osoba s ograničenim prihodima možda neće imati drugu opciju osim koristiti naftu ili plin za potrebe grijanja. Ljudi s nižim primanjima općenito si ne mogu priuštiti ugradnju solarnih panela ili vjetroturbina kako bi dopunili sustave grijanja u svojim domovima i u konačnici smanjili troškove grijanja.