Posebna ekonomska zona (SEZ) je područje unutar nacije koje ima relaksirane financijske i ekonomske zakone. Zakoni se mijenjaju s ciljem privlačenja stranih investitora koji bi mogli biti zainteresirani za poslovanje na području gdje imaju povoljan tretman. Jedan primjer posebne gospodarske zone je zona slobodne trgovine, iako postoje mnoge druge vrste posebnih gospodarskih zona. Neki od najpoznatijih nalaze se u Kini, gdje vlada stvara takva područja od 1980-ih.
Ponekad državna vlada predvodi razvoj posebne gospodarske zone, dok u drugim slučajevima to može biti lokalna vlast, s ciljem revitalizacije lokalnog gospodarstva. Takve se zone često razvijaju u suradnji s velikim inozemnim investitorima poput korporacija koje bi u zoni željele postaviti tvornice. Unutar zone porezi su smanjeni i mogu se u potpunosti smanjiti, poduzeća plaćaju niže tarife, a drugi financijski propisi su opušteni. Posebna gospodarska zona također može imati smanjene ekološke propise.
Ideja iza posebne gospodarske zone je da će ona potaknuti brzi gospodarski rast. Privlačeći strane ulagače, nacije mogu iskoristiti bogatstvo iz drugih zemalja kako bi poboljšale svoja gospodarstva i životne uvjete. Takve se zone mogu vrlo brzo razvijati, privlačeći radnike iz cijelog područja, a mogu također pružiti prilike za napredovanje ljudima koji rade u menadžmentu. Uvjete u posebnim gospodarskim zonama mogu iskoristiti i domaći gospodarstvenici.
Brojne nacije doživjele su gospodarski procvat kao rezultat posebnih gospodarskih zona. Ljudi koji se odluče raditi u zonama možda će moći zaraditi veće plaće od onih u drugim dijelovima zemlje i mogu poslati novac kući obitelji kako bi poboljšali uvjete života izvan zone. Napori za privlačenje stranih ulaganja mogu biti vrlo učinkoviti, pružajući zemljama domaćinima veću ekonomsku i političku moć kao rezultat njihovog povećanog međunarodnog položaja.
Formiranje takvih zona kritizirano je iz više različitih perspektiva. Postoji određena zabrinutost da stvaranje SEZ-a može potencijalno istisnuti domorodačko stanovništvo, koje možda neće biti pravedno nadoknađeno za gubitak zemlje, te da bi posebne gospodarske zone mogle stvoriti izbjeglice. Relaksacija zakona o zaštiti okoliša i zdravlja i sigurnosti na radu također je kritizirana jer može ugroziti okoliš i ljudsku populaciju. Kada tvrtke koncentriraju tvornice i industrije koje onečišćuju u zonama s opuštenim ekološkim standardima, nacijama je teško postaviti i provoditi zakone koji su osmišljeni za zaštitu okoliša.