Što je posebna punomoć?

Posebna punomoć se u raznim jurisdikcijama naziva ograničena punomoć. To je dokument koji sudovi priznaju kada je ispravno izvršen, u kojem odvjetniku se zapravo daje određena ovlast da djeluje u ime nekoga tko te radnje nije u mogućnosti sam učiniti. Čest razlog za izvršenje ove punomoći je to što se davatelj ne nalazi u regiji u kojoj se moraju odvijati određeni financijski, poslovni ili pravni poslovi. Naziv posebne punomoći može ukazivati ​​i na ograničenu dužnost zastupnika, kao što je financijska punomoć. Za razliku od posebne punomoći, opća je punomoć dokument u kojem punomoćnik zapravo ima široke ovlasti da djeluje u najboljem financijskom interesu davatelja.

Postoji nekoliko načina na koje posebna punomoć može raskinuti. Za početak, davatelj može uključiti datum isteka u dokumentu, a sve ovlasti i prava dodijeljena zastupniku prestaju s tim datumom. Davatelj može iz bilo kojeg razloga opozvati punomoć prije isteka. Agent također može opozvati dokument, a neki to čine jer se odsele ili nisu u mogućnosti nastaviti vjerno izvršavati svoje dužnosti. Posebna punomoć prestaje smrću davatelja, a na snagu stupaju drugi pravni dokumenti kojima se pojedincima daju ovlasti i prava, poput oporuke.

Dužnosti odvjetnika zapravo su često navedene u dokumentu, a ponekad iu nazivu posebne punomoći. Tipična prava i ovlasti su ona povezana s vođenjem financijskih poslova davatelja. Neke od dužnosti uključuju sklapanje osobnih ili poslovnih ugovora u ime davatelja, polaganje i isplata s bankovnih računa radi upravljanja novcem davatelja, te sudjelovanje u transakcijama nekretninama. Dokument možda neće nabrojati sve dužnosti, ali dovoljno da odvjetnik zapravo i sudovi utvrde koje su ovlasti u okviru sporazuma. Odvjetnica koja zapravo obavlja poslove koji izlaze iz okvira dokumenta krši svoje fiducijarne dužnosti.

Svaka regija ima zakone koji reguliraju punomoć, a ti zakoni određuju formalne zahtjeve za izvršenje valjanog dokumenta. Na primjer, davatelj koncesije možda treba pribaviti određeni broj potpisa svjedoka. Javni bilježnik će možda morati potpisati i zapečatiti dokument u nekim jurisdikcijama kako bi bio valjan.